13.09.2017. Bandićevo paradno domoljublje

Kategorija: Komentar | Objavljeno: rujan 13, 2017 |

Milan Bandić je s prašine krenuo na zastave. O čemu to pričam? Većina političara, da bi zavarala svoj smradni trag, baca naivnoj – kako je to Franjo Tuđman kazao – stoci sitnog zuba prašinu u oči. Da moralno slijepi Zagrepčani ipak ne progledaju, jer su već imuni na prašinu, Bandić je počeo bacati zastave u oči.“

 

Skoči na video

 

Zaplašen izglednom budućnosti, u kojoj bi mogao imati rešetkasti pogled na svijet, gradonačelnik poznat po tome da ujutro nosi Tita na reveru a popodne se s debelom svijećom u rukama umiluje Gospi, ma gdje god ona bila, pokušava barjacima zastrti pogled na pravo stanje stvari. Najnovija Bandićeva podvala – od koje će zaraditi neki od njegovih mnogobrojnih kumova – nabava je gotovo 30 tisuća zastava. Zbog čega, pobogu? Tobožnjeg domoljublja.

 

A to je, zapravo, paradno domoljublje kakvu gaji većina tajkuna, većina političara koji u politiku ulaze kao dio koruptivne hobotnice, veliki broj onih koji u vrijeme intoniranja himne pompozno drži ruku na – srcu?! – ne, na novčaniku. Njima je Hrvatska, kao i Bandiću, bankomat, raj na zemlji, jer s tako malo rada za opće dobro, s tako malo talenta, s tako malo znanja ne bi nigdje na svijetu zgrnuli tako mnogo. Usprkos tomu što su Hrvatsku u ovih četvrt stoljeća opljačkali do gaća, što su je zadužili, što su je zakupili na sto i više godina – bez da plaćaju išta, u čemu je prednjačio gazda Todorić – usprkos što su Hrvatsku toliko uništili da obitelji iz nje bježe glavom bez obzira u Irsku, Njemačku, Kanadu, Australiju… protagonisti pustošenja glume domoljube.

 

Zato mladi bježe u nepoznato i tuđe, jer im je na vrh glave korupcionaša, političkih farizeja te lažova koji prije izbora obećavaju brda i doline, a kad dođu na vlast, u stanju su pružiti jedino kaljužu. U Zagrebu je ona najveća, mada, istina, manje vidljiva nego u drugim krajevima Hrvatske. U paradnom domoljublju, bez dvojbe, prednjači – u jakoj konkurenciji – Milan Bandić, koji je, da vas zaslijepi, na najnoviju nabavu barjaka potrošio, ili će potrošiti, više od pet milijuna kuna. Ali, ni to nije sve. Sve te zastave, zapravo, njih gotovo 15 tisuća – a isto toliko ih je u rezervi – treba netko podići, pa spustiti, potom, kada ostanu mjesecima bezrazložno visjeti, zbog izbljednjelosti i ofucanosti, zamijeniti.

 

Ta će paradna djelatnost Zagrepčane koštati četiri milijuna kuna, godišnje. To je samo jedna od Bandićevih obmana, potaknuta tobožnjim domoljubljem. A domoljublje se, naravno, ne mjeri barjacima, držanjem ruke na novčaniku, propagandnim hrvatovanjem, već poštenjem, poštivanjem zakona, radom za opće dobro, širenjem kulture a ne širenjem nekulture, poticanjem plemenitosti a ne niskih strasti, kao što to Bandić i njemu slični, paradni domoljubi čine. Sve je više građana svesno da je danas Hrvatska manje nezavisna i manje samostalna nego što je to bila u Jugoslaviji. Prekjučer smo direktive dobivali iz Pešte i Beča, jučer iz Beograda a danas iz Bruxellesa i Washingtona.

 

Na kraju će nam od stoljeća sedmog sanjane samostalne i nezavisne Hrvatske ostati samo ime, grb, himna i zastava. Da zabluda bude veća te da se prijevara čim kasnije otkrije, Bandić kupuje – za naš novac, naravno – 30, ne tri, već 30 tisuća zastava, da, da, dobro ste čuli – 30 tisuća. Putujući svijetom opazio sam da su zastavama i monumentalnim spomenicima najokićenije najsiromašnije i najnedemokratskije države.

 

Sve one na paradno domoljublje, iza kojeg se krije nevjerojatna gramzivost moćnika, troše najviše novca. Sve se one plaše obrazovanog naroda, kritičnih intelektualaca i drčne mladosti. Zato niti jedna od dosadašnjih vlasti iseljavanje iz Hrvatske najmlađih, najobrazovanijih, najpotentnijih i najtalentiranijih ne tretira kao najozbiljniji problem. Kao što je jedan od najozbiljnijih, za sada nerješivih problema to što najgrlatiji barjaktari proizvode najveće i najsmrdljivije kaljuže u kojima se ogleda, naravno, i naš bojažljiv karakter. Kolinda Grabar Kitarović iz Mađarske je hrvatskome puku odaslala poruke kao da je predsjednica Mađarske a ne Hrvatske. Time što zbog Ine blokira Hrvatskoj članstvu u prestižnom OECD-u, Mađarska ne ucjenjuje Hrvatsku, već štiti svoje interese, tvrdi Grabar Kitarović.

 

I nije ta promađarska tvrdnja samo njena sramota, već i onih koji sramoćenje trpe. No, ankete pokazuju da se sramoćenje vlastite države najviše nagrađuje. I, da, kad sam već započeo, i završim s Bandićem, odnosno, njegovim čovjekom u SDP-u, Davorom Bernardićem. Otkuda sad to? Nitko čak ni s prosječnom inteligencijom te s hrvatskim prosječnim talentom za politiku ne bi vlastitoj stranci nanosio toliko štete koliko štete SDP-u nanosi, iz dana u dan, Bernardić. A čime je i tko SDP-ovcima zatvorio vidike?! Vanjski neprijatelj, zaključili su na jučerašnjoj sjednici Predsjedništva i ostali – živi.

 

VEZANI ČLANCI