Torinsko platno

Kategorija: Zanimljivosti | Objavljeno: srpanj 20, 2017 |

Stoljećima su pobožni kršćani vjerovali da je stari komad platna dugačak 4.34 m i širok 1.09 m, pogrebni pokrov ili platno, u koje je umotano tijelo Isusa Krista kada je skinut s križa. Platno nosi slab odraz raspetoga čovjeka, a obrisi crta lica nadahnuli su uvriježenu sliku Krista kao čovjeka s bradom. Od 1578. slavno platno čuva se u katedrali u Torinu, na sjeveru Italije.

 

Ako je Torinsko platno doista Kristov pogrebni pokrov i ako su na njemu otisnuti obrisi Spasitelja, to je daleko najvrjednija kršćanska relikvija. A posve sigurno je najbolje čuvana. Ipak, unatoč mjerama koje su poduzeli čuvari, može se dogoditi neočekivano. U travnju 1997. u katedrali je izbio požar. Srećom, platno je ostalo neoštećeno, ali se otada zbog opreza čuva na drugom mjestu.

 

Kontroverzno datiranje

 

Prirodno, veliko pitanje koje okružuje Torinsko platno svakako je pitanje je li ono pravo. Da bi odgovorili na to pitanje, znanstvenici su se poslužili nizom suvremenih tehnika. Platno je podvrgnuto kemijskoj i mikroskopskoj analizi, rendgenskim zrakama, ultraljubičastoj i infracrvenoj fotografiji te radiokarbonskom datiranju.

 

Torinsko platno

 

Godine 1983. relikviju je u Vatikan prenio prijašnji vlasnik, Savojska dinastija – plemenita obitelj koja je prije vladala tim dijelom Italije. Pet godina poslije, Vatikan je dopustio stručnjacima iz British Museuma u Londonu da ispitaju platno.

 

Laboratoriji u Oxfordu, Zürichu i Tucsonu u Arizoni proveli su neovisno istraživanje. Stručnjaci su zaključili da platno potječe iz 13. ili 14. stoljeća te da nije moglo biti u dodiru s Kristovim tijelom.

 

Međutim, drugi znanstvenici osporili su ta otkrića. Na konferencijama 1989. i 1993. ti su znanstvenici objavili da su ispitali podatke laboratorijske analize, ali su došli do drugih zaključaka. Ruski znanstvenik pokazao je da je tkanina ‘pomlađena’ 1532. kada je prožeta čađom iz požara u francuskom Chambéryju, gdje se tada nalazila. Ipak, drugi znanstvenici smatraju datiranje netočnim jer nije dovoljna pozornost posvećena patini tkanine koja sadrži gljive i bakterije.

 

Što znamo?

 

Postoje neke činjenice koje su sigurne. Znamo da slika raspete osobe nije naslikana na platno te da se ne može izbrisati. Kapi krvi pokazuju da je tijelo umotano u platno najkasnije dva i pol sata nakon smrti. Dokazano je da je riječ o krvi muške osobe, jer su izolirani X i Y kromosomi, krvne grupe AB. Zna se i koliko je dugo platno bilo u dodiru s tijelom: tijelo je u platno bilo umotano najviše 36 sati. Da je bilo duže, krvave mrlje bi se stopile s mješavinom aloe i mirte u koju je platno umočeno, a ono bi se sljepilo.

Nije jasno na koji je način tijelo oslobođeno iz pokrova. Na najvažnije pitanje još nema odgovora: kako se slika – koja je prije negativ nego pozitiv – utisnula na platno. A ne znamo ni zašto su na drugoj strani samo krvave mrlje.

 

Nevjerojatno je i to što je slika teško prepoznatljiva u originalu, dok se na negativu jasno vide lice, udovi i tijelo. Francuski stručnjak za nuklearnu medicinu vjeruje da je slika nastala radijacijom protona koje otpušta ljudsko tijelo pod utjecajem nepoznatoga izvora energije. Kad bismo otkrili prirodu te energije, imali bismo više informacija, ne samo o podrijetlu Torinskoga platna, nego i o njegovoj nevjerojatnoj očuvanosti.

 

VEZANI ČLANCI