Marijana Petir i poljoprivreda

Kategorija: Nekategorizirano | Objavljeno: veljača 17, 2018 |

Mijenja se Zakon o poljoprivrednom zemljištu, 18. put po redu. Njime se raspolaganje državnom zemljom vraća jedinicima lokalne samouprave, a Agencija za poljoprivredu prestaje postojati. Očekivanja od njega su velika, no ne manji nisu ni strahovi, prije svih poljoprivrednika.

 

Promjena vlasti, promjena zakona. Stari hrvatski običaj i ovoga se puta potvrdio kao istinit, a zakon o kojem govorimo odnosi se na raspolaganje poljoprivrednim zemljištem. 18.zakon po redu u povijesti samostalne Hrvatske ponovno vraća sve na staro- ovlast raspolaganja državnom zemljom vraća se gradovima i općinama, a agencija osnovana za te poslove prestaje postojati.

 

“U svakom slučaju, nama treba pravednije raspodjela poljoprivrednog zemljišta jer se događalo to da je primjerice, netko s Pantovčaka puno lakše dobio poljoprivredno zemljište u Moslavini ili u Slavoniji nego netko tko je tamo rođen, tko tamo živi i tamo radi. Dakle, to su prakse koje trebamo napustiti, moramo ih se riješiti, sasvim je sigurno da općine i gradovi puno bolje znaju sa čime raspolažu i tko im se javlja na natječaj i tko bi tu trebao imati prednost”, ističe Marijana Petir (EPP) zastupnica u Europskom parlamentu.

 

Novi zakon donosi novinu- uvodi se kategorija mikro i makro poduzeća, a neki u tome vidi potencijalnog uzroka poznatih problema- pogodovanja velikim kompanijama. “Ono što mene brine u tom novom Zakonu, a što vidim da su upozorili i poljoprivredna komora i različite poljoprivredne udruge jest činjenica da se odjednom dogodilo da su OPG-i i mala i mirko poduzeća stavljeni u rang, tj. da su izjednačeni, dakle, time se onda ne daje prednost OPG-ima nego se daje i malim i mikro poduzećima, a može se dogoditi, ako gledamo futuristički, da primjerice neke velike tvrtke se podijele na manje tvrtke i opet na taj način steknu prednost pred obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, to je ono što ne želimo”.

 

Zakup zemlje u vlasništvu države provodit će se putem javnog natječaja koji će provoditi jedinice lokalne samouprave, a zemlja će se davati u zakup na rok od 25 godina s mogućnošću produljenja. “Drugo što mene brine kod tog zakona i mislim da treba puno bolje sjesti i raspraviti, da li ovaj koncept koji se predlaže je dobar, jest činjenica da se ustvari ne omogućava OPG-ima da kupe poljoprivredno zemljište što je ustvari bila osnovna intencija”.

 

Ima li se u vidu činjenica da za dvije godine istječe zabrana prodaje državnog poljoprivrednog zemljišta strancima, njihovi strahovi ne čine se neopravdanima. Hrvatska, upozorava Petir, sedmogodišnje prijelazno razdoblje do 2020. nije uspjela iskoristiti za sređivanje stanja u poljoprivrednom sektoru i povećati i produktivnost poljoprivredne proizvodnje i samu cijenu zemljišta. Hoće li eksperimentiranju s pravilima igre ovim zakonom doći kraj ili će i ovo biti pokušaj osuđen na neuspjeh, ostaje da svi mi, a mali poljoprivrednici prvi, iskusimo u praksi.

 

VEZANI ČLANCI