29.12.2017. Izborimo se za bolju 2018.

Kategorija: Komentar | Objavljeno: prosinac 29, 2017 |

Sjećate li se što vam je premijer Andrej Plenković stavio pod bor na kraju 2016. godine? Inu. Stao je Plenković pred mikrofone i glasom raspištoljenog, bogatog pravednika, spasitelja rekao: „Vratit ćemo Inu u Hrvatske ruke!“ I najveći su optimisti pitali u čudu: „Čime?“ Imao je premijer odgovor i na to pitanje: „O modelima još razgovaramo!“ I koliko su modela za kupnju Ine pronašli? Niti jedan, naravno. Na udicu su – onako šarlatanski, tek da provjere kakva im je to uoće ideja – nabacili HEP.

 

Skoči na video

 

Prodat će dio vrijednog HEP-a i tim novcem kupiti obezvrijeđenu Inu. Na mamac se nije nitko uhvatio i Ina je gurnuta u stranu. Kupit će je, šapuće se i na briselskim hodnicima, Rusi. Bit će to svojevrsna kompenzacija za Agrokor. Gorak okus obmane zvane Ina prenijet će Vlada i u 2018. To je tek jedna obmana, kojih je u 2017. bilo više nego u 2017. Premještanjem iz Jasenovca u Novsku HOS-ove spomen ploče na kojoj se kočoperi „Za dom spremni“, HDZ-Mostova, odnosno, HDZ-HNS-Popuvčevo-Sauchina Vlada dala je zeleno svijetlo ustašizaciji javnoga prostora. Plenković svoju otvorenu podršku glorifikatorima NDH nastoji zabašuriti povjerenstvom za izjednačavanje fašizma s hrvatskim socijalizmom. Tobožnji stručnjaci koji će na to pristati tek su smokvin list za grubu i opasnu manipulaciju s povijesnim činjenicama.

 

Dakle, ova Vlada bije bitku za što bolji status NDH, koja je, i po Tuđmanu, bila legitimna težnja hrvatskog naroda, te za negiranje čak i onog najboljeg iz hrvatskog socijalizma. Kako bi znatno lakše narodu ispirali mozak, prvo Grabar Kitarović izbacuje s Pantovčaka Titovu bistu, bez obzira što je ona tamo stajala po izričitoj želji Franje Tuđmana. U kojeg se zaklinju i Plenković, i Grabar Kitarović, i Milijan Brkić, pa čak i rigidni Culej, ali i ostatak HDZ-a. Ako ne poštuju Tuđmanove stavove, a ti stavovi su kristalno jasni, ne štuju ni tobožnjeg oca domovine. Zaklinju se lažno. Kao što je laž da bi današnje Hrvatske bilo bez NOB-a, Tita i Ustava iz 1974. Ustav iz ’74.

 

Omogućio je samostalnost, ali je jamčio i slobodu. Koje nije, naravno, bilo. Kao što je nema ni danas. Ne vlada Hrvatskom narod već moćnici putem partija, koje sliče kao jaje jajetu. Sve je manje važno koja je stranka na vlasti, jer svaka služi ili Washingtonu, ili Bruxellesu, ili Berlinu. Kao što naš negdašnji glavni grad Beograd, služi Moskvi. Sluge ostaju sluge. E, zato, predsjednice, Hrvatska nikada neće postati Švicarska. Ni Švedska. Ni Njemačka, u kojoj su moguće i crveno-crne koalicije, ali ne protiv, već u korist naroda. Jedna od najvećih sramota u 2017. Je i trgovačka misija HDZ-a i HNS-a, koji ipak ne bi mogli vladati da im podršku ne daje Tomislav Saucha, za lopovluk optužen od države kojom on vlada. Zašto je Saucha, bivši – ej, ljudi, je li to moguće – Milanovićev šef kabineta, naglo pretrčao iz SDP-ovog u HDZ-ov šator? Iz uvjerenja?!

 

Zbog slobode, zbog vlastite koristi. Pazite, Amerikanci su protagonistima najvećih financijskih afera presudili u nekoliko mjeseci, a hrvatsko prasvosuđe ne može zgotoviti u godinu, dvije, tri… Zašto? Zato jer nečinjenje paše vlastima. Buni li se itko protiv toga? Nitko. Kažnjavaju li glasači takvo ponašanje? Ne. Pa, HDZ nikad nije bio jači. A SDP slabiji. Nikad nisu bili neslobodniji mediji. Većina ih jaše po Agrokoru kada im se za to upali zeleno svjetlo. Zbog toga što je Ivica Todorić nakon šest mjeseci brisanja tragova slobodno odšetao iz zemlje koju je bacio na koljena, svaka bi vlada svake demokratske države pala. U Hrvatskoj se ta činjenica više ne spominje.

 

Mediji ne pitaju tko je sve skrivio tu gospodarsku havariju. Zašto? Zato što bi trebalo zatvoriti nekoliko stotina ljudi u samome početku, a u finišu, valjda i nekoliko tisuća. Slučaj Agrokor je slika i prilika hrvatskih vlasti, i ove sadašnje, i onih prošlih, uključujući Račanovu i Milanovićevu. Svi su Todoriću jeli iz ruke. Znaju to šatoraši, i zato su u 2017. počeli obilato naplaćivati svoje usluge za rat plinskim bocama protiv legalno izabranih vlasti. Veteranske udruge su se više subnorizirale od onog negdašnjeg, pravog, originalnog SUBNOR-a. Stvara se nova kasta priveligiranih, jednakijih, onih koji će svoje ratne zasluge naplaćivati, kao što su to radili i partizani, do nekog novoga rata. Riječi generala Pettona citirao sam i u Saboru u vrijeme najžešćih prijetnji šatoraša na Markovu trgu: „Ako si prolijevao svoju krv za ovu zemlju da bi to kasnije do smrti naplaćivao, reci koliko ta ljubav košta, pa da je platimo… idi tamo gdje se domovina može kupiti za novac!“ A u Hrvatskoj se sve može kupiti za novac. Naročito pravda.

 

Zato caruje nepravda. Hrvatska je i u u 2017. bila većini maćeha, a manjini blagonaklona majka. Eto, Horvatinčić može gaziti ljude i na cesti i na moru – srećom da nije vozio i avion – kao mrave, ali za to neće odgovarati. Moćnicima DORH priprema optužnice tako da ih suci mogu srušiti kao kulu od karata. Vidi li to itko? Ako ne vidimo mi, vidi svijet, u čijim smo očima od simpatične zemlje koja se bori za slobodu, postali nesimpatični ksenofobi, oni koji se vraćaju u crnu prošlost ignorirajući civilizacijska postignuća.

 

Nemojte zaboraviti što su vam radili u 2017. Izborimo se za bolju 2018. I upamtite, nitko vam neće ni slobodu ni veća prava donijeti na jastuku od perja.

 

VEZANI ČLANCI