23.11.2017. Oni provode dogmu na HRT-u!

Kategorija: Komentar | Objavljeno: studeni 23, 2017 |

Je li lupanje rukama po saborskim stolovima cirkus? Je li cirkus inzistiranje na poštivanju Poslovnika? Nije, naravno. Opozicija ima pravo govoriti u Saboru, a to je pravo opoziciji uzurpirao Gordan Jandroković. U vrijeme dok je opozicija negodovala zbog Jandrokovićeve samovolje, koji je, vjerujem, poštivao naredbu njegovih pretpostavljenih Brkića i Plenkovića: „Nemoj im dati da govore!“, Stevo Culej je puštao govor Franje Tuđmana o vragovima. Da ga vidi, Tuđman bi se zbog Culeja i te kako posramio.

 

Skoči na video

 

Ni za vrijeme Tuđmana takvi se intelektualni kapaciteti nisu mogli provući u parlament, ako pak i jesu, morali su šutjeti. Je li iti jedan novinar koji je lupanje po stolu i unisonu galamu u Saboru nazvao cirkusom ikad gledao sjednicu bilo kojeg drugog europskog parlamenta, u kojem nije, kao u Hrvatskoj, demokracija suspendirana? Znaju li oni koji se snebivaju nad lupanjem o stol što sve u parlamentu rade Britanci kako bi omeli političkog protivnika? Očito ne znaju.

 

Ako se cirkus nije događao u Saboru, a nije, događa se u na Prisavlju. Zapravo, uspoređivati stanje u Saboru i na Prisavlju s cirkusom, uvreda je za cirkus, jer u njemu se moraju poštovati davno utvrđena pravila. Na Prisavlju se, dakle, ne događa cirkus već loša tragikomedija, koja je eskalirala nakon što se Aleksandar Stanković usudio s gostom koji je branio Vukovar razgovarati o karakteru Domovinskog rata. Sukus Stankovićevih pitanja, koja su kod unutrašnjih i vanjskih inkvizitora izazvala konsternaciju, mogao bi se svesti na: „Što vam smeta u tvrdnjama da u Domovinskom ratu ima i elemenata građanskog rata?“ Ali, nije se vodstvo HRT-a, u kojem su sve same vodonoše i kavonoše, novinarska i upravljačka treća liga, javno nakostriješilo odmah, već nakon što je novosubnorovska paralelna vlast zatražila da se Stankovića izbaci s ekrana zato što se usudi pitati, raspravljati, misliti.

 

No, nije zahtjev zadriglih, nemislećih, prema svemu drukčijemu mrzilačkih šefova braniteljskih udruga smak čak i ove nakaradne demokracije u Hrvatskoj. Smak demokracije i definitivno ukidanje ionako odavno posrnulog profesionalizma na prisavskoj katoličko-desničarskoj televiziji je reakcija vodstva HRT-a na zahtjev da se Stankovića kazni najdrastičnijom kaznom, zabranom javnog nastupa na javnoj televiziji, koja je, naravno, izravno upravljana iz HDZ-a. „Poštujući Ustav Republike Hrvatske i Deklaraciju o Domovinskome ratu Hrvatskoga sabora, HRT se ograđuje od stajališta iznesena u emisiji Nedjeljom u dva 19. studenoga u kojoj je voditelj Aleksandar Stanković u više navrata Domovinski rat doveo u vezu s ‘građanskim ratom’.

 

U Deklaraciji o Domovinskome ratu stoji da je ‘na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskoga pučanstva u Republici Hrvatskoj’ te se ističe da su ‘temeljne vrijednosti Domovinskoga rata jednoznačno prihvaćene od cijeloga hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske’“ – na ovako se nizak način prisavski šefovi, postavljeni po podaničkim uzusima, ulizuju HDZ-u.

 

Nakon 10. siječnja 1996. godine, ovo je druga javna tjeralica HRT-a za jednim novinarom, s tim da je ovaj put besramnija. Iz tri razloga. Prvi; ipak smo u 2017. godini. Drugi; ovaj put je HRT objavio javni linč nad svojim novinarom, a 1996. Hloverka Novak Srzić je izdala tjeralicu za novinarom riječkog Novog lista Romanom Letkovićem. Treći; Romana Latkovića – koji je nakon tjeralice dobio politički azil u Sjedinjenim Američkim državama – proganjali su zbog javno napisanog stava da je Tuđman brutalni diktator, a Stankovića progone jer se usudio pitati.

 

Ne branim Stankovića, već princip, branim slobodu govora, branim mogućnost da se u 21. stoljeću razgovara o svemu, pa i karakterima i ratova, i vođa, ali i branitelskih udruga, koje – poput Crkve – žele vladati željeznom rukom, kažnjavati, ukidati, proganjati sve ono i one koje ne razumiju. A ne razumiji, na žalost, ništa što nadilazi estetiku i logiku Marka Perkovića Thompsona, Đakića, Culeja ili Glasnovića. U čitavoj je toj priči najžalosnije što se hajci započetoj od braniteljsko-pučanskih inkvizitora pridružila javna televizija koju svi mi plaćamo. Ne zato što želimo, već zato što moramo. Ovo ograđivanje od Stankovića – što jest raspisivanje lova sličnog onom na Latkovića – jedna je od najbesramnijih reakcija HRT-a na dugačkome popisu služenja, ulagivanja i zatiranja sloboda. Sve se, naravno, može propitivati, o svemu razgovarati, pa i o karakteru Domovinskog rata, o vjeri, o crkvi, koja je čak i manje dogmatska od HRT-a, čiji politički vodonoše i kavonoše ne znaju čak ni protumačiti najobičniji tekst kao što je Deklaracija o Domovinskom ratu.

 

A u njoj piše: „Na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskoga pučanstva u Republici Hrvatskoj“. Pa jesu li ti Srbi bili građani Republike Hrvatske? Jesu. I jesu li se digli oružjem protiv svoje države? Jesu. Nisu li to – uz malo kome upitnu vanjsku agresiju Srbije i Crne Gore – i, djelomično, karakteristike građanskog rata? Ako i nisu, a po mišljenjima mnogih relevatnih stručnjaka – jesu, zar se o tomu ne smije razgovarati?! Ovi ljudi na fotografijama iza mene kažu – NE!

 

VEZANI ČLANCI