22.06.2017. – Uvijek glumi da je cool!

Kategorija: Komentar | Objavljeno: lipanj 22, 2017 |

Kada su Plenkovića pitali tko mu je i čime prijetio, s podignutom je obrvom, pun sebe i svoje važnosti, kazao: „Da vam pokažem prijetnje? Hoćete vidjeti? Ima niz prijetnji, postoje službe koje se time bave, nadam se da nećemo banalizirati to kao ono s državnom tajnicom. Stabilnost podrazumijeva i ozbiljnost i nebanaliziranje ozbiljnih stvari”. Taštino, taštino, ime ti je Plenković. Sve što radi Plenković, pa i kad pere zube, ozbiljno je. Nije ozbiljno kada drugima prijete, ali mora biti ozbiljno sve što je vezano uz Plenkovića. Koji koristi svaku priliku da se osramoti izjavama o Ukrajini i Rusiji. “

 

Skoči na video

 

Zar pametan političar može bez ikakve zadrške ustvrditi da je mirna reintegracija izvozni proizvod Hrvatske?! I da o tom proizvodu ne mogu govoriti mlađi od, recimo, 45 godina!? Najpodobniji su oni s 47, koliko ima, naravno, Plenković. O mirnoj reintegraciji Podunavlja u pravni poredak Hrvatske ne bi s 36 mogao govoriti ni Einstein, mada je s 25 ili 26 godina otkrio što se to kreće najvećom brzinom, svjetlost. A danas se u Hrvatskoj svjetlost kreće tek kad je pogura Plenković, koji je poručio SDP-ovcu Domagoju Hajdukoviću kako je premlad da bi govorio o mirnoj reintegraciji. Ne shvaća Plenković ni to da je budala budala ma koliko godina imala Mora, kaže s visoka trajno anemični premijer, Hajduković još puno žganaca popapati.

 

Beskorisno je citirati beznačajne, prazne, štreberske rečenice, ali ovo morate još jednom čuti. Početak citata: „Pitanje i način na koji je pitanje bilo formulirano od zastupnika Hajdukovića po mom sudu nije bilo na razini razumijevanja onoga što Hrvatska radi u vanjskoj politici. Ako pretendirate postavljati takva pitanja predsjedniku Vlade onda morate malo znati što pitate, o čemu se točno radi. Moja je poruka bila da treba malo zagrebati ispod površine, više se familijazirati sa supstancom, ozbiljnije znati što točno predlažemo, zašto, u kom kontekstu i u okviru kakvih međunarodnih napora.“ Kraj citata. Poput pučkoškolca, kao da ni sam ne vjeruje da je s tako malo talenta postigao tako mnogo, Plenković u svakoj prilici ponavlja da je ON, Plenković, Andrej Plenković premijer. Zaboga, znamo!

 

Prva Plenkovićeva manipulacija u citiranim riječima je ta da je isključivo njegovo poput slona u staklarni zadiranje u odnose Ukrajine i Rusije politika Hrvatske. Svih nas. A to je laž. Kao što je laž da međunarodna zajednica ulaže napore da mirno integrira Dobas i, kako to Plenković hrabro kaže, Rusiji ilegalno pripojen Krim. Sjedinjene Američke Države i Europska Unija, čiji je Plenković bio i ostao birokrat a ne protagonist, prvo su raspirivali pobunu protiv Rusa a potom, kad je zagustilo, Ukrajincima okrenuli leđa. To sam kazao 2015. u hrvatskom veleposlanstvu u Kijevu, gdje smo Plenković i moja malenkost, govorili o odnosima međunarodne zajednice s Ukrajinom i Rusijom. Međunarodna zajednica je izdala Ukrajince i jalovim prijedlozima o mirnoj reintegraciji ne može se iskupiti. Naročito ne kada mirnu integraciju gura pismonoša Plenković. Za mirnu reintegraciju moraju biti obje strane.

 

Okupator, Rusija, ne pristaje na povratak Krima u pravni poredak Ukrajine. I ne može nitko izvršiti pritisak na Rusiju, kao što su Sjedinjene Američke države i Njemačka devedesetih pritiskale Srbiju. Ako netko ne zna zagrebati ispod površine odnosa Zapada i Rusije, onda to ne zna Plenković. Ma koliko god glumio da zna. Ne zna. Jer da zna, ne bi toliko štetio Hrvatskoj. A koliko je štete napravio, zorno dokazuje odnos Sberbanke prema Agrokoru. Da bi se dodvorio gazdama u Bruxellesu, Plenković je spreman srušiti i stup hrvatske privrede.

 

Plenković je dugo papao žgance, ali oni nisu proizveli željeni rezultat. Iako ga je pitanjem o tome je li svjestan štete koju neprestanim povlačenjem Putina za nos čini Hrvatskoj, Hajduković izbacio iz takta, Plenković je, vidno iznerviran – o čemu svjedoči govor tijela – odvratio: “Ja se nikada ne sekiram, sve je cool”. Tko se nikada ne sekira? Stroj. Čovjek kastriran od emocija, osoba bez strasti, poslušnik koji samo izvršava tuđe naredbe. Je li, dakle dopušteno da premijer zastupniku koji mu je postavio škakljivo pitanje, kaže da jede žgance? Je.

 

Ali taj odgovor otkriva Plenkovićevu taštinu i nervozu. I za kraj, Hajduk živi vječno! Nakon ove rečenice nekim ću Splićanima možda biti malo simpatičniji. No, da ne bi bilo zabune, ne mislim na nogometni Hajduk, već na Damira Hajduka, novoizabranog predsjednika Vijeća za elektroničke medije. On živi vječno u simbiozi sa svim politikama. Služeći im. Splitski Hajduk je nogometna institucija iza koje stoje vjerni navijači, a Damir Hajduk samo poslušni činovnik nad kojim stoji politika. Bilo koja? Vraga. Vladajuća politika.

 

Opozicijskoj se ljudima poput Hajduka ne isplati služiti. Na hajdučiju pak Slovence poziva bivši ministar Rupel jer su, kaže, slovenske vlasti spremne žrtvovati državne interese. Slovenska bi vlada u Piranski zaljev morala poslati vojni brod Triglav te kupiti još nekoliko novih vojnih brodova da brane slovenske teritorijalne vode. Kako ćemo mi odgovoriti na tu Rupelovu prijetnju? Poslat ćemo jednu vatrogasnu postrojbu da ih pošprica. I bitka sa Slovencima će biti riješena. U našu korist, naravno.

 

VEZANI ČLANCI