21.11.2017. Tko jači, taj se na Plenkovića kvači

Kategorija: Komentar | Objavljeno: studeni 21, 2017 |

Osvjedočili smo se već da predsjednica države problematično tretira osnovne politološke pojmove, da danas nešto tvrdi a sutra to isto osporava, da govori nedržavnički, da podilazi publici, da optužuje bez dokaza i da svojim nastupima pokušava izazvati najniže porive. Jednako je postupila prilikom obilježavanja tužne obljetnice u Vukovaru. Umjesto da govori o prijateljstvu, Grabar Kitarović je gotovo likovala nad neprijateljstvom. Koga prema kome? Hrvatske prema Srbiji. Ili, točnije, Hrvata prema Srbima.

 

Skoči na video

 

Lekciju kako treba govoriti u takvim prilikama, očitala su joj dva svećenika. U Škabrnji je vojni ordinarij Jure Bogdan poručio „da u svim sličnim situacijama razbojstava i ubojstava, vrijede kršćanska načela i valja ih poštovati. Ne može se mržnjom pobijediti mržnja. Ne može se osvetom pobijediti zlo. Ako na zlo pokušavamo odgovoriti zlom, onaj koji nam je nanio zlo uspio je. I nas je uveo u labirinte mržnje i sunovratio u ponore zla.

 

Doveo nas je na svoju neljudsku razinu”. Pametnom dosta. Predsjednicu je svojom propovijedi o zlu poučio i požeški biskup Antun Škvorčević, ustvrdivši da „zamka okrutnog zla počinjenog u Vukovaru na različite načine vreba i danas, to zlo nam želi stisnuti dušu, sapeti pamet, zarobiti nas u svoje okove, usmjeriti da živimo po njegovu diktatu, uvjeravajući nas kako je smisleno ono najbesmislenije, mrziti kao odgovor na počinjeno zlo i nanesenu nepravdu. Kad na javnoj sceni zlo vrti svoje kolo a mržnja brusi zube, umrtvljuje duše, vodi u sljepilo, truje sadašnjost i krade budućnost.” A nama su ukrali i budućnost, i nadu. Tko?

 

Političari poput Milijana Brkića i Vladimira Šeksa, koji su čas okupirani borbom za moć u HDZ-u, čas obmanama kojima nevješto obasipaju još nevještiju javnost. Šeks i Brkić se bore za poziciju glavnog Plenkovićevog šaptača ili trbuhozborca. Činjenicu da se Šeks odveć zaigrao koriste Brkić i njegovi stranački pajdaši. No, ni Šeks a ni Brkić, ma koliko bili na vlasti, nisu još dokučili sentencu da vlast kvari, a da apsolutna vlast kvari apsolutno. Pa, što onda? Oni žele apsolutnu vlast, oni žele upravljati Plenkovićem. Kad je Šeks otišao iz Sabora u predsjedničin ured, samo su naivci mogli pomisliti da se smirio, zasitio akcije te da će postati čovjek iz sjene, nezametljiv i nenametljiv. Morao je otići jer je pokušao biti vidljiviji i od predsjednice. Šeks želi apsolutnu kontrolu, utjecaj nad svime i svima, a naročito nad potezima premijera Plenkovića. Zato sebe javnosti i ističe kao čovjeka koji odlučuje.

 

On je taj, želi Šeks stvoriti dojam u javnosti, koji povlači konce a ne Plenković. Plenković poput lutke, diže i spušta ruke. I kad je otišao iz Sabora na Pantovčak, Šeks je želio dati do znanja da njegov duh stalno lebdi nad predsjedničinim uredom, što je, bez dvojbe, prvo dozlogrdilo bezličnom i zadacima nedoraslom ostatku savjetničke ekipe koju ne bi uspio sastaviti ni alanfordof Grunf. Mic po mic, ti su epizodisti Šeksu nasapunjali dasku. Isto čine i Plenkovićevi suradnici. Ne bez razloga. Šeks je odavno prešao savjetničku mjeru. Kap je počela prelijevati čašu kada je Šeks počeo javnost uvjeravati kako ON ima rješenje kako suzbiti političku trgovinu. Čime je, neposredno, optužio Plenkovića za političku korupciju.

 

A čime bi to Šeks suzbio političku korupciju? Ozakonjenim dvostranačjem. O čemu nije, očito, prvo raspravio s Plenkovićem. Rješenje ima, dakle, Šeks a ne Plenković, Šeks će predložiti, a ne Vlada. Šeks je ponovo, kao i u vrijeme Tuđmana, bez obzira na ta silna desetljeća iskustva, preglasno zakukurikao. Na što su se, naravno, nakostriješili preostali pijetlovi, pretendenti za mjesto HDZ-ove sive eminencije.

 

Najistureniji među njima je Milijan Brkić, koji je viješću da će saborsko istražno povjerenstvo ispitati i glavne državne odvjetnike, a među njima i – do sada zaštićenog – Vladimira Šeksa, kojeg Most proziva kao jednog od ključnih ljudi u kriminalnoj privatizaciji našega u njihovo. Znači li to da će povjerenstvo Šeksovim svjedočenjem napraviti korak naprijed? Ne, to je tek znak da Šeks nije nedodirljiv i da ga HDZ neće štititi vječno, ma što god Šeks HDZ-u i njegovim šefovima radio. Šeks bi na sjednici istražnog povjerenstva – da ga se HDZ usudi i dalje podupirati, a ne podupire ga već ukida – branio sebe a time i HDZ, u čijem je vodstvu više od četvrt stoljeća. No, kako se HDZ, i u ono vrijeme vladajuća stranka, ne može ekskulpirati, ne može se odgovornosti za nakaradnu privatitaciju riješiti ni Vladimir Šeks.

 

Svim onim političarima koji su u Saboru ozakonili privatizacijsku pljačku, trebalo bi, radi pristojnosti, ako ni zbog čega drugoga, skloniti s javne scene. Jer su oni – a to nije jasno esihbegovićima – Hrvatskoj daleko veća prijetnja od nepostojećih komunista. Oni koji su pljaškašima držali ljestve i danas vladaju sudovima, parlamentom, agencijama… Pametniji su svoju moć i utjecaj delegirali na sinove, kćeri, nećake, unuke i prijatelje. Klike iz devedesetih nisu, naravno, nestale, njihov izakulisni rad za svoje dobro a prrotiv interesa građana, danas je još pogubniji. Stotine tisuća iseljenih najzornija su ilustracija te teze.

 

VEZANI ČLANCI