21.06.2017. – Trguju s Titom

Kategorija: Komentar | Objavljeno: lipanj 21, 2017 |

Jadna je to i bezidejna parlamentarna vlast kojoj je problem nad problemima ime jednog trga, pa makar to bilo ime Josipa Broza Tita, zadrigloj desnici crvena krpa. Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih uvjetuju Milanu Bandiću pregovore o eventualnoj koaliciji ukidanjem, brisanjem Trga maršala Tita, povijesne osobe. Državnika kojega je iznimno cijenio i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, državnika kojeg je cijenio veliki dio svijeta, državnika čijem se djelu i umu na pogrebu poklonilo nikad više državnika i delegacija. Bez Ustava iz 1974. ne bi bilo ni današnje višestranačke, ali i te kako o kapitalu i financijskim centrima moći, ovisne Hrvatske. Gotovo tri desetljeća mrtav Tito je desničarima glavni kamen spoticanja. “

 

Skoči na video

 

Bez progona Tita nema koalicije – kaže Hasanbegović. Znači, opstane li Bandić, a Bandić će na sve pristati kako bi opstao, i kao gradonačelnik, uz pomoć HDZ-a, Plenkovića i raznih hasanbegovića, dorhova i sudaca, gurnuo svoje optužnice u mrak sudskih ladica. Hasanbegović i Esih traže da Titu presudi i Vlada, i Bandić, bez referenduma. Jer je to, kažu, političko pitanje a ne pitanje volje Zagrepčana. Titovo ime se, istina, nije našlo na pročelju najljepše zgrade u Zagrebu, Hrvatskog narodnog kazališta, već voljom tadašnje partije.

 

Kojoj je propadao, srcem i tijelom, te, naravno, egzistencijom, i Milan Bandić, i mnogi HDZ-ovci, ali i njihov neprikosnoveni otac domovine Tuđman. Od kojega bi HDZ-ovci, ali i Hasanbegović uzeli što ih je volja. Jer su isključivci. Jer bi svijet uredili po svom crnom svjetonazoru, s budacima i kundacima, s pavelićima i preostalim endehazijskim izdajicama i koljačima. No, ruku na srce, više postujem Hasanbegovićev odlučan stav protiv Tita nego Bandićevo manipuliranje referendumom. Dobro, svi, ili mnogi znaju, pa čak i njegovi priležni suradnici, da Bandić glumi demokrata, da mu je stalo samo do onoga što kažu Zagrepčani.

 

Pa da je i tako, a nije, jer je u političkom obmanjivanju Bandić nenadmašiv, zar ne biste htjeli čuti Bandićev stav o Titu?! Zašto Bandić ne kaže – kao što je to u kampanji rekla Mrak Taritaš – je li za to da ostane ime Trga maršala Tita u centru Zagreba, ili je za to da se zbriše Titovo ime?! Zašto Bandić krije stav kao zmija noge? Da ima stav, i da ga je voljan obraniti, ne bi bilo referenduma. Nije Bandiću stalo do Zagrepčana, već mu je stalo jedino do vlastite fotelje. Što je tisuću puta dokazao. Uostalom zatajio je Tita u kojeg se još nedavno zaklinjao. Pa, nosio ga je na reveru. I kada su mu to desničari spočitnuli, rekao je da je njegov Tito na reveru novinarska laž.

 

Ako lažu novinari, ne laže fotografija. Na žalost, i ovaj put je na izbore izašla većina rekla obmani – da, promjenama, u svakom slučaju – na bolje, ne. Hoće li doista Bandić raspisati referendum o Trgu maršala Tita. Trgovat će referendumom i osjećajima Zagrepčana, i onih koji su za to da se ne mijenja ime Trga – poput moje malenkosti, i onih koji su za to da se Tita istjera iz Zagreba. Jer vi tako želite! A zašto je Plenković protiv referenduma? Jer se plaši, a strah je opravdan, da će Zagrepčani ostaviti Tita. A tada ga ni politika više ne smije dirati. Bandić sit, vlasti, a Tito na Trgu.

 

Dakle, desničarski program za Zagreb je ime Tita. Ne bolji promet, ne rješavanje ekološke bombe – zbinjavanja otpada, ne zbog nebrige i zapuštanja infrastrukture bajkoslovno skupe komunalije, ne gradnja vrtića, ne jednosmjenske škole, ne reforma obrazovanja, već ispisivanje povijesti njegovim nakaradnim političkim rukopisom. Stavio je Hasanbegović, svjestan da će već sutra o većini u parlamnetu biti presudni baš njihovi glasovi, nož pod grlo i Andreju Plenkoviću, koji će se odreći svega – a kamoli ne Tita – samo da ostane na vlasti.

 

Od Plenkovića je daleko vjerodostojniji, izravniji, konkretniji i liberalniji čak i Aleksandar Vučić, srpski predsjednik, koji je sudjelovao i u agresiji na Hrvatsku, i u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Ali je, bez obzira na neslavnu prošlost, Plenković bio s Vučićem u restoranu Romanca na leskovačkom vozu, uz kilo belog i sifon. Isti taj Vučić, zbog čije prošlosti pristojan čovjek s njim ne pije kavu, pokazuje širinu koja je Plenkoviću strana. Vučić je i pod cijenu svojega opstanka za mandatarku srpske Vlade imenovao Anu Brnabić, deklariranu lezbijku, hrvatskih korijena. Bi li se išta sličnog moglo dogoditi u Hrvatskoj? Bi li se predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, da je to u njenoj mogućnosti, usudila za mandatara Vlade postaviti homoseksualca, i, k tome, Srbina. Ni u snu.

 

Bez obzira bio to – ispričavam se genijalcu zbog neprilične usporedbe – i lumen poput Nikole Tesle. Daleko smo mi čak i od Vučića. Kaptol bi, naravno, reagirao onako kako je reagirala Srpska pravoslavna crkva, koja ne oprašta – barem javno – homoseksualnost te, naravno, šuti o homoseksualcima u svojim redovima. Kao što čini i katolička crkva u Hrvata. Majko mila, a što bi te rekle braniteljske udruge?! Oni bi, umjesto stranke na vlasti, govorili šatorima i plinskim bocama.

 

VEZANI ČLANCI