20.03.2018. Slučajno su izabrali njenog brata

Kategorija: Komentar | Objavljeno: ožujak 20, 2018 |

Kada hrvatska vlast govori o povećanju plaća, a obično je riječ o minimalcu, govori o povećanju plaća za jednu zapadnoeuropsku satnicu. Jedan sat za čitavih mjesec dana. A kada hrvatska vlast govori o rasterećenju poduzetnika ili poslodavaca, kako kapitalistima sve Vlade tepaju, tada je riječ o rasterećenjima tisuće ne radničkih sati, ne dana, već mjeseci.

 

Skoči na video

 

Da je Hrvatska za tajkune koji žele poslovati po balkanskim principima ne Amerika već raj na zemlji, potvrđuje i podatak da je u deset godina broj supermilijunaša – a to su oni s imovinom većom od 30 milijuna dolara – porastao za 33 posto. Dvostruko više nego u ostatku Europe. Na čiji su se račun obogatili ti supermilijunaši? Na račun najsiromašnijih, na račun zakinutih radnika, na račun onih 330 tisuća blokiranih, na račun crnoga tržišta, na račun sive ekonomije. A te i takve će hrvatska vlast, vlast koja poguduje bogatima a siromašne kažnjava, rasteretiti. Čega?

 

Svega čega može, samo da im bude bolje, samo da – kad su već supermilijunaši – daju mrvice sa stola i onima koji su im ozakonili bogaćenje, takozvanoj političkoj eliti. Supermilijunaši su, naravno, oni koji posluju s državom, oni kojima pogoduje grad Zagreb, čije glavešine posjeduju bogatstva o kojima normalan svijet – a u Hrvatskoj je normalan svijet siromašan svijet ili svijet koji jedva spaja kraj s krajem – ne može ni sanjati. Toliki im se milijuni ne mogu dogoditi ni u snovima. I, naravno, nisu ti hrvatski supermilijunaši sve sami Modrići, koji, vjerujem, sve svoje milijune drže u stranim bankama i ne plaćaju porez u Hrvatskoj.

 

Ako se varam, ispričavam se i Luki Modriću i drugim Modrićima, koji su do sada svoje domoljublje dokazivali, kao i Zdravko Mamić, jedino mahanjem zastavama. Iako su u svijetu sve veće razlike između bogatih i siromašnih, iako u svijetu nikad nije bilo više profita, europskoj i svjetskoj ljevici ne pada na pamet čak ni govoriti a kamoli malo poraditi na tome da se bogatstvo pravednije raspodijeli. Broj ultramilijunaša u svijetu porastao je u godinu dana za deset posto. U pet godina prije toga broj ultramilijunaša rastao je gotovo pet puta sporije.

 

Dakle, multimilijunaši i u Hrvatskoj i u svijetu su sve brojniji i bogatiji, a sirotinja, i hrvatska i ona svjetska, ima sve manje. Taman toliko da ne odapne od gladi. Zato je licemjerno kada premijer Andrej Plenković govori kako u Hrvatskoj rastu plaće i mirovine, te kako Vlada radi za opće dobro. Zbog porasta cijena, a one skaču Bubkinom motkom, plaće i mirovine su realno pale desetak posto. Dakle, daleko su niže nego što su bile prije krize. To je uspjeh i ove Vlade. Čiji se ministri druže i na javnim mjestima s onima koje bi, zbog sukoba interesa i dobroga glasa, trebali zaobilaziti u velikom luku.

 

Uostalom, ako se premijer Plenković može družiti s velikim kombinatorom Milanom Bandićem, ako se Kolinda Grabar Kitarović može javno družiti sa Zdravkom Mamićem, ako na predsjedničinu inauguraciju može poslusvijet, zašto se prvi hrvatski pendrek Davor Božinović, tobože europski čovjek, ne bi mogao družiti sa zbog kriminala osuđenim generalom Mladenom Kruljcem? Za Hrvatsku i njene građane nije nikakva novost da se političari druže s osuđenicima ili zločincima. No, teško je, ipak, podnijeti da ovjekovječeni susret Božinovića i Kruljca ministarstvo unutrašnjih poslova tumači slučajnim. Kao, slučajno su se sreli Kruljac – čiji je sin slučajno čuvao nekoliko kilograma droge Alanu Fordu – i ministar policije, i, kao slučajno se intimno unose jedan drugom u lice.

 

I slučajno se taj slučajni susret dogodio u zgradi u kojoj Božinović stanuje. Sve je, naravno, slučaj. Isplanirani. Kao što je i isplanirani slučaj izbor brata ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek na šefovsku funkciju HAKOM-a, najmoćnije regulatorne agencije. „To je bio javni natječaj, radi se o čovjeku koji se cijeli život bavi tim temama“ – slučajno obmanjuje javnost premijer Plenković. Pa što ako se Obuljen čitav život bavi tim temama?! I drugi se mnogo dulje od Obuljena bave tim temama, pa nisu izabrani. Nisu se ni javili na natječaj jer ne zadovoljavaju osnovne kriterije. Ili nisu članovi HDZ-a, ili nisu rođaci ministara, prijatelji Plenkovića ili nekog od Plenkovićevih savjetnika. Ne postoji ni potencijalni sukob interesa, kaže Plenković, jer ministrica nije bila na sjednici Vlade na kojoj se o njenu bratu odlučivalo. S takvim objašnjenjem mogu biti zadovoljni jedino naivci, djeca i oni kojima nisu svi na broju. Što je još slučajno?

 

I to da je Josipa Rimac na čelu radne skupine koja piše Zakon o sukobu interesa. A nju je imenovao na čelu te radne skupine ministar Lovro Kuščević, s pojašnjenjem da će Rimac biti izvanredna šefica radne skupine jer je sama bila u sukobu interesa. Sve sam slučaj do slučaja, a Zorana Milanovića su gotovo pa razapeli kada je kazao da je Hrvatska slučajna država. U kojoj pogrebničke usluge više neće moći davati komunalna poduzeća u vlasništvu općina, gradova ili županija. Zašto? Zato da bi privatnici mogli što više zarađivati. Kako? Povišenjem cijena. U Hrvatskoj će biti – slučajno – i preskupo umrijeti. Pa se vi i dalje pitajte zašto mladi bježe iz Lijepe njihove.

 

VEZANI ČLANCI