18.01.2018. Informatikom protiv vjeronauka

Kategorija: Komentar | Objavljeno: siječanj 18, 2018 |

Jedno od najvećih iznenađenja koje su političari priredili posljednjih dana je i presica Milana Bandića na kojoj je – ničim izazvan – opleo po obrazovnoj reformi, a njegovo miniranje nastavili su u Saboru, jednako nemušto, Bandićevi adlatusi Varda i Hasanbegović. Uporišna Bandićeva tvrdnja – uvode informatiku samo da bi mogli ukinuti vjeronauk – svakom bi roditelju, a posebno ako je Zagrepčan, trebala natjerati crvenilo na lice.

 

Skoči na video

 

Ne zbog bijesa, već zbog srama. Nikad niti jedna vjerska udruga nije javno promovirala srednjevjekovni radikalizam na način na koji je to učinio gradonačelnik glavnog grada Hrvatske. O obrazovnoj reformi nikad nitko u tako kratkom vremenu nije izrekao toliko besmilica kao što je to učinio Milan Bandić. „Netko tko vlada medijima kurikularnu reformu je uspio pretvoriti u revolucionarnu parolu“ – kazao je Bandić. Kažu da je nakon ’68. i tek djelomično ’71., u Hrvatskoj na djelu još jedna revolucija. Kulturna revolucija.

 

Obzirom da čak i pučkoškolci znaju da revolucija znači preokret, te da je u suštini revolucije propadanje starog i nastajanje novog, trenutnoj su kulturnoj revoluciji pridodali karakternu oznaku – konzervativna. Dakle, na djelu je svjesno uništavanje relativno starog da bi stvorili još starije. A jedan od graditelja tog još starijeg je upravo bivši komunist Milan Bandić. Za tu revolucionarnu parolu revolucionari, tvrdi Bandić, nemaju ni cilja, a ni sadržaja. Veliki reformator Bandić tvrdi da se kurikuralna, odnosno, obrazovna reforma pretvara u revolucionarnu uz pomoć nekog tko vlada medijima.

 

Medijima, naravno, ne vladaju revolucionari, i nisu u Hrvatskoj mediji u službi revolucionara, već, naprotiv, zadriglih konzervativaca, ili – naprosto – onih koji vuku natrag (na latinskom revolvere znači natrag valjati), u mračna vremena. Konzervativna kulturna revolucija ima jednako pogubne efekte kao i maoistička kulturna revolucija, samo s drukčijim predznakom. Prva je sa zlorabljenim križom, a druga sa zlorabljenom zvijezdom. Uostalom, u Zagrebu najviše medija kontrolira upravo Milan Bandić, uvjetujući gradski novac za njega podobnim, propagandnim štivom. „Dali su reformi vanzemaljski smisao“ – upetljava se Bandić u kučine iz kojih ga ni Svevišnji ne može otpetljati.

 

Za sve dosadašnje vlasti, naročito ovu zagrebačku, reforme imaju izvanzemaljski smisao, osim, naravno, konzervativne, nekulturne revolucije. „Pod kojim zakonom je uvedena informatika?“ – pita se Bandić. Nema, naravno, zakona za informatiku. Kao što ga nema ni za većinu predmeta, a jedan od njih je građanski odgoj, primjerice. Znači, bezakonska informatika se uvodi – selektivno, u samo neke škole – i to samo zato što se iz njih želi istjerati vjeronauk. Sada se zbog Bagarića, vjeroučitelja koji je počinio verbalno nasilje nad učenicima, udara po vjeronauku, Kaptolu i vjeroučiteljima. Zbog jedne neodgovorne osobe – tumači Bandić. U pravu je.

 

Nije za to verbalno nasilje jedini krivac Bagarić. On je posljedica grozomornih, mrziteljskih poruka koje su slali, šalju i slati će s oltara mnogi svećenici, Bandićevi pajdaši. To što bi prije tri desetljeća zbog sličnih poruka sve takve Kaptolce Bandićeva partija, s Bandićem na čelu, zatvarala drugi je par, kameleonskih rukava. „Netko prevodi nedovršene kurikularne dokumente i poziva da nam stranci mijenjaju povijest“ – i dalje kimilsungovski brlja Bandić, koji se našao dijeliti lekcije čak i o nabavkama bez natječaja. Najsamovoljniji vladar u Hrvatskoj spočitava samovolju ministrici čiju Vladu podupire. Uzurpirajući medijski prostor, provodi se nabavka računalne opreme bez natječaja. „Imam osjećaj da sve skupa ima jedan cilj – kako zatrti nacionalni identitet“ – kaže gradonačelnik koji o identitetima ne bi mogao izreći makar i jednu suvislu rečenicu. „Slučaj Bagarić je zakonito riješen s razine škole, ureda za vjeronauk i pravosudnih institucija“ – sprda se Bandić s hrvatskim poimanjem pravde, znajući da se u Hrvatskoj može povući znak jednakosti između najgorih optužnica i najboljih pohvalnica.

 

Uostalom, društvene mreže svjedoče da je Bagarić kod ne baš zanemarivog dijela Hrvatica i Hrvata – heroj. Postavio je Bandić i pitanje zašto neki od riješenog slučaja Bagarić stvaraju nacionalnu i moralnu paniku, poručivši da nije jedan vjeroučitelj slika i prilika Crkve i vjeronauka. Slažem se. Bagarić je posljedica nečinjenja pravne države, ili, još točnije, što ideologije, što kukavičluka svih dosadašnjih vlasti. I što, na kraju, traži Bandić? Kao bivši komunist, istina, profesionalni, ili je dobio zadatak, ili svojevoljno ugađa Bagarićevim poticateljima, traži, ni više, ni manje, da se sve političke stranke ograde od priča o Bagariću. Zašto? Jer toj priči, sugerira Bandić, više nije cilj neprimjereni čin, nego napad na Crkvu. Napad na vjeronauk. A vjeronauk se želi istisnuti informatikom, koja se davno uči i u katoličkijim zemljama od Hrvatske. Može li iti jedna zemlja biti katoličkija od Hrvatske?

 

Teško. Pa, ipak, moram napomenuti da pravi katolici niti mrze, niti kradu, niti zbog svoje koristi drugima čine štetu. Pravi katolički svećenici nikad ne bi pripadnike svojega stada koji žele sebi i svojoj djeci dobro nazvali dezerterima. A kad i bi, tada bi u njihovu zaštitu stalo i društvo ali i političari koji, kada su vjerske organizacije u pitanju, kriju stavove kao zmija noge. I oni koji su uvjereni da vjeronauku nije mjesto u školama to neće na glas reći. Zašto? Zato što su licemjeri.

 

VEZANI ČLANCI