17.05.2017. – Čudo u drugom krugu? Zašto ne?!

Kategorija: Komentar | Objavljeno: svibanj 17, 2017 |

O stanju u Agrokoru napokon se oglasio i Ivica Todorić. Što je rekao? Da se o poslovanju Agrokora tjednima pišu i govore neistine te da su svi dugovi pokriveni imovinom. Dakle, tvrtke Agrokora nisu dužne više nego što vrijede. S čim se nije, do sada, složio niti jedan ekonomist. Ako je stanje u Agrokoru dobro, zbog čega je onda Sabor donio Lex Agrokor? Zbog čega se, uostalom, Todorić odrekao upravljanja Agrokorom, ili, kao što je to on patetično rekao, odrekao se onoga što je za Hrvatsku, dakle za sve nas – nemojte to zaboraviti – stvarao cijeli život.

 

Skoči na video

 

Od cvjetnih gredica do danas. Ako je sve dobro, zbog čega se čitav poslovni svijet digao na noge? Zbog čega inozemni financijaši i rejting agencije govore o stečaju Agrokora? Gazda s visoka, kao da doista nema doticaj sa stvarnošću, poručuje da treba spasiti sva radna mjesta te riješiti problem s dobavljačima!? Pa ako problema nema, ako nema nepokrivenih dugovanja, što Todorić nije sam riješio dubioze s dobavljačima? A dobavljače su u Agrokoru godinama ucjenjivali? Plaćanje su odgađali u nedogled. Zbog čega je, ako je sve u redu, ugroženo 150 tisuća radnih mjesta?

 

Poruke čovjeka iz dvorca bahate su i bezobrazne, bezobzirne prema radnicima koji strahuju da već sutra neće moći svome djetetu kupiti hranu. Poručio je Todorić, poput kakvog sveca, da će se jednoga dana, kada on to odluči, ukazati, i to samo odabranima. Pa kad se već ukaže, pa kad već javnost odluči počastiti svojim nastupom, neka podastre istinu o prvim, velikim kreditima koje je dobivao devedesetih te što je bilo jamstvo tim kreditima? Od saznanja bi javnost mogla zanijemiti. Od čuda. Iza Todorića i njegovih tvrtki, iza ljudi koji su Todoriću služili više od četvrt stoljeća te se za uzvrat dobro potkožili, vuku se repovi koji, po Ustavu, ne zastarijevaju.

 

Ako se za ratno profiterstvo sudilo Ivi Sanaderu, na red moraju doći i mnogi drugi ratni profiteri. Naročito oni koji su djelovali po principu, vama rat i metak, a nama, odabranima, vaš imetak. Todorić mora položiti sve račune, od dana kad se bavio cvjećarstvom, pa do dana kada je postao gazda Hrvatske. Položiti račune trebaju i političari. Ali ne samo oni koji su držali ljestve raznim todorićima, već i oni koji i danas povlače građane za nos. A građani, istina, vole kad ih se vuče za nos. Mazohisti smo mi, nema što. Slušam izvješća o tomu koliko je tko potrošio na dosadašnji dio kampanje i koliko je novca prikupio od donacija.

 

Ništa nije potrošio i niti lipe nije od donatora dobio Milan Bandić. Izgleda da je netko nepoznat po Zagrebu načičkao jambo plakate s čovjekom koji je pljuniti Bandić. I taj Bandićev dvojnik tvrdi da živi Zagreb. Ma što to god značilo. Po Zagrebu neprestano jezdi old timer s fotografijom lika koji je pljuniti Bandić. I iz toga old timera trešti pjesma: „Milan je najbolji!” I Šlagerčić, da ga netko napiše, snimi u studiju i otpjeva – košta. Kao što košta i štampanje plakata te oglasna mjesta za te plakate. A Bandić kaže da je potrošio nula kuna. Ovo se čudo s Bandićevom kampanjom može mjeriti jedino sa svakodnevnim javljanjem Gospe u Međugorju, za koju i papa Franjo tvrdi da nije Isusova majka. Hoće li neka od nadležnih institucija provjeriti lažu li nam političari koliko su potrošili na kampanju?

 

Hoće li institucije – koje su, znamo, to, znamo – u funkciji moćnika a ne naroda – provjeriti barem to kako se sve to čime se u kampanji služi Bandić može dobiti badava?! Ne radi nas budalama Bandić. Čitav je sustav ustrojen tako da tretira narod kao – rekao je to davno Franjo Tuđman – neumnu stoku sitnog zuba. Sami smo si krivi. A tko najbolje stoji u Zagrebu uoči izbora za gradonačelnika?

 

Bit će žestoke borbe između Anke Mrak Taritaš, Sandre Švaljek i Milana Bandića. Svi su tu negdje, oko dvadeset i nešto posto. I svo troje može u drugi krug. A može se dogoditi da u drugi krug uđu Mrak Taritaš i Švaljek? Može. Jer, razlike između njih su u okviru statističke pogreške. Druga velika bitka u Zagrebu vodit će se između Drage Prgometa i Brune Esih, odnosno, između Plenkovića i Hasanbegovića, te onih koji iza Hasanbegovića stoje. Split je grad u kojem bi bilo iznenađenje da nema iznenađenja.

 

Da je netko prije dvije, tri godine tvrdio da će Željko Kerum ponovo biti favorit za gradonačelnika, proglasili bi ga budalom. A sada ravnopravnu bitku – također unutar statističke pogreške – biju HDZ-ovac Krstulović Opara i Kerum. Mi jesmo zemlja stvorena za čuda. Zato i imamo toliko turista. Bit će ih još više. Bit ćemo na kolektivnom promatranju. Ljudi čuda, u zemlji političkih čudesa.

 

 

VEZANI ČLANCI