17.01.2018. Diletantski o satiri i humoru

Kategorija: Komentar | Objavljeno: siječanj 17, 2018 |

Sve što se danas čulo u Saboru na aktualnom prijepodnevu, način na koji su se postavljala pitanja i davali odgovori, asociralo me na film „Glup, gluplji“. Bilo je više nevjerojatnih, diletantskih igrokaza, ali u sam vrh spada onaj Davora Bernardića. Toliko je poseban da se ne može prepričati, treba ga vidjeti i čuti. Bernardić je pokušao glumiti, pokušao je biti duhovit, u svoj je saborski nastup uveo dramsku pauzu. Ali kad se koristi u besmislu, i dramska pauza postaje besmilena.

 

Skoči na video

 

Pazite, premijer svakoga dana obmanjuje građane da žive bolje nego što to osjećaju, sve više ljudi kopa po kantama za smeće, plaće se dižu za jednu zapadnoeuropsku dnevnicu, umirovljenici gladuju, odgađa se rasprava o zakonu kojim bi se pomoglo građanima s blokiranim računima, vlast se posvađala sa svim susjedima – a neki od njih zveckaju oružjem i vape za sukobom, iseljavanje je poprimilo tragične razmjere (Plenković lakonski tumači da je iseljavanje tek korišteno pravo na kretanje), sve više poslovnih ljudi – i to onih koji nisu sudjelovali u pretvorbenim makinacijama – svoje tvrtke seli izvan Hrvatske, HRT-om se upravlja izravno s Trga žrtava fašizma, prijevara s otkupom dionica Ine, prijevare s Agrokorom… a Davor Bernardić počinje s: „Di su pare?“

 

Potom slijedi duga pauza, pa opet „Di su pare?“ Koje pare? – razmišljate u tim Berinim pauzama. Možda Bernardić cilja na pare opljačkane u Agrokoru? Možda na pare koje su u brojnim aferama zamračili HDZ i njegovi šefovi? Ne, ne, saznali smo, nakon pola minute, da Bernardić misli na s facebooka nestalu stranicu Di su pare. Šef SDP-a misli da je satiričnu stranicu Di su pare s društvene mreže maknuo Plenković.

 

U tome je bila Bernardićeva kvaka. Ne kažem da cenzura ne zaslužuje pozornost i u Saboru, ali, pobogu, ne na taj način. Pa, neka Bernardića netko pouči kako se govori, kako se postiže napetost u govoru, kako se riječima intrigiraju oni do kojih riječi političara trebaju doprijeti. Bernardić je mogao na tom, ali i na drugim aktualnim problemima rasturiti Plenkovića, koji se sve više pretvara o socrealističkog obmanjivača, nekog europskog Kim Jong-una. I kako Plenković odgovara Bernardiću? Poentira li?

 

Ne, naravno. On je tek vješt u urednom slaganju šupljih rečenica, ali je bez duha, bez osobnosti, bez ičeg originalnog, svojeg. „Ja sam veliki pobornik humorističkog pristupa politici“ – kaže premijer. Vjerujem mu. Jer sve što radi Vlada jest loš humor. Farsa. Svakoga dana Vlada govori o bajkovitim uspjesima, a u svemu smo – s Bugarskom i Rumunjskom – na dnu. HDZ, Plenković i ministri ne cenzuriraju program HRT-a, oni program uređuju. Zbog afere s filmom „Ministarstvo ljubavi“ ostavku je trebao odmah dati Tomo Medved, ali i svi prisavski urednici, skupa s karikaturalnim glavnim ravnateljem. Plenković jest nešto nabajao o slobodama i cenzuri – odgovarajući Glavaševiću – uvjeravajući javnost da vlast ne cenzurira i ne guši slobode. A to nije istina. Sam Plenković guši slobode.

 

Plenkovićev savjetnik prijeti novinarima. Dakle, ako je već htio govoriti o cenzuri i ukidanju sloboda, Bernardića su trebali pripremiti. Ali da su ga i pripremili, Bernardić bi to traljavo izveo. Griješio je poput Bernardića i Tomislav Karamarko, ali je pogreške ispravio. Kako? Nakon dva, tri diletantska istupa u Saboru, zašutio je. I na izborima pobijedio znatno boljeg, ali autodestruktivnog oratora Milanovića. Je li to što je Bernardić izveo u Saboru način na koji će SDP popraviti rejting stranke?! S igrokazima poput ovog Bernardićevog SDP može samo niže. SDP bi klizio još niže da HDZ nije toliko loš. Nakon što je predsjednik Sabora Jandroković šalabahter slobodu zastupnika opravdao kao nešto što HDZ oduvijek prakticira – a prakticira ju, naravno, i SDP – brojni su zastupnici demonstrirali sav taj jad i čemer.

 

Stevo Culej je pročitao pitanje kao da gazi po jajima, a na to pročitano pitanje, odgovorio mu je ministar Tomo Medved, čitajući odgovor. Ili im čitanje ide slabo, ili su im i pitanja i odgovore pisali u Macanovom uredu. Zlatko Hasanbegović, Bandićev strateški partner, na aktualnom je prijepodnevu nastupio u maniri agenta provokatora iz filmova o NDH-ovskoj policiji: „… šuljaju se Jokić-Budakovi komesari po školama…“ Vjerojatno u kožnim jaknama ili šuškavcima. Vabe i kvare djecu neprimjerenim povijesnim sadržajima. Treba toj bandi komunističkoj glave u škripac. Što je, zapravo, Hasanbegović pitao ministricu zanosti? Nešto kao: „Zašto u timu za obrazovnu reformu nema stručnjaka poput mene ili meni sličnih povjesničara?“ Valjda zato što još uvijek nije na redu rehabilitacija NDH. A kada je u pitanju popravljanje lošeg Poslovnika Hrvatskog sabora, pohvala HDZ-u. Repliku treba s dvije smanjiti na minutu.

 

Toliko traje i u Europskom parlamentu. Repliciranje unutar svojega kluba je besmislica i treba je ukinuti, a one famozne hydeparkovske stanke, kojima sam se i sam služio, treba premjestiti u termin ručka, od 13,30 do 15 sati. S tim da Poslovnikom treba regulirati i tematske sjednice o najaktualnijim problemima. Kako? Potpisom jedne trećine zastupnika.

 

VEZANI ČLANCI