16.03.2018. Bio je velik i skroman

Kategorija: Komentar | Objavljeno: ožujak 16, 2018 |

Ljudi moje, ma je li to moguće? Što?! Mnogo toga. Primjerice, da je na čelu radne skupine za izradu novog Zakona o sprečavanju sukoba interesa prekršiteljica toga zakona, Josipa Rimac?! Je, moguće je. U Hrvatskoj je sve moguće. Pa i to da bivši zatvorenici, ubojice ili lopovi, pišu zakone, onaj, recimo, o kaznenom postupku. Zašto šef te radne skupine ne bi bio Milan Bandić. Ili Ivo Sanader.

 

Skoči na video

 

Po logici ministra uprave Lovre Kuščevićevoj logici, prekršitelji zakona su idealni pisci zakona. Imaju iskustva u kriminalu, znaju rupe u zakonu, i prikladni su da se bave pravnom teorijom i praksom. Dagle, u Hrvatskoj je ono što je nemoralno – moralno, a ono što je moralno, u nas je nemoralno. Stupovi društva, idoli i junaci su ljudi koji su se snašli. Oni koji su se obogatili, ali nisu plaćali porez.

 

Oni koji imaju, ali se, ne zna odakle im novac. I je li onda moguće da Josipa Rimac, koju je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa kaznilo jer je tajila podatke o imovini, piše zakon po kojem će to povjerenstvo ubuduće raditi? Moguće je. Uostalom, više i nije važno kako će taj zakon izgledati, jer je HDZ izabrao predsjednicu Povjerenstva po svojoj mjeri, i to će Povjerenstvo, živi bili pa vidjeli, biti boza. Što je, uostalom, Nataša Novaković i najavila. „Moramo promijeniti negativan stav prema Povjerenstvu“ – izjavila je predsjednica Povjerenstva, tijela koje u prošlom mandatu nije dobilo niti jednu lošu ocjenu.

 

Čak ni od HDZ-a. Njorgale su protiv Povjerenstva samo osobe poput Josipe Rimac. Ili predsjednice Grabar Kitarović, koja je tvrdila da Dalija Orešković, bivša uzorna predsjednica Povjerenstva, vodi osobni rat protiv nje. Svi mi koji imamo mišljenje vodimo, izgleda, osobni rat protiv predsjednice države, koja nastoji biti nedodirljiva usprkos nebrojenim skandalima u kojima se našla ili se nalazi. Zbog takvog stava smijenjen je i šef tajnih službi. Naime, predsjednica države zatražila je smjenu šefa tajnih služni jer ju on nije obavijestio da se ona druži s polusvijetom, kojemu je za petama pravna država. Čak i ova hrvatska, nefunkcionirajuća. „Povjerenstvo koje radi izmjene Zakona za sprečavanje sukoba interesa sastavljeno je od široke palete stručnjaka iz Ministarstva financija, Ministarstva uprave i akademske zajednice.

 

Tu je i gospođa Dalija Orešković, i vjerujem da će upravo suradnja gospođe Rimac i gospođe Orešković rezultirati time da ćemo imati dobar prijedlog zakona“ – pojašnjava apsurd nad apsurdima ministar uprave Lovro Kuščević, zvani hvaljenisusek. Ako je i od Lovre Kuščevića, previše je. To što je Josipa Rimac na čelu ekipe koja će pisati novi zakon o sprečavanju sukoba interesa jest sprdnja. A je li Dalija Orešković, dosadašnja uspješna predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sokubu interesa, doista u radnoj skupini za izradu novoga zakona? Nije. Kuščević, naravno, obmanjuje. Dalija Orešković je bila članica radne skupine po funkciji, dakle, dok je bila predsjednica povjerenstva. Sada se – kaže ona sama – više ne smatra članicom radne skupine.

 

Da ju je Kuščević i zvao, te da je prihvatila ministrov poziv, bila bi to ljaga na uzornoj karijeri Dalije Orešković. Zašto? Pa zato što je njoj je saborska većina jasno dala do znanja da ju ne želi na javnoj funkciji, da je njen pošten odnos prema poslu, njena hrabrost i principijelnost smetaju strankama na vlasti, pa bi doista bilo licemjerno gospođu Orešković uopće zvati u radnu skupinu za izradu zakona. Niti ona na to, naravno, pristaje. Postoji granica koja određuje ljudsko dostojanstvo. Vlast ju često ruši, ali zato mi kao osobe od karaktera moramo postavljati svoje, osobne granice.

 

Po njima se razlikujemo od mase, od nemoralnih i bezkarakternih ljudi, kakvih je u vlasti u izobilju. Pa bili oni muškarci ili žene. „Ja nikad neću biti žena“ – kaže Ladislav Ilčić, koji teško da može išta što piše u Istambulskoj konvenciji razumijeti. Njegovo je poslanje biti protiv, manipulirati, lagati, te, naravno, kao i mnogi drugi desničari kojima su svećenici uzor i vodilja, obezvrijeđivati žene kao drugotna bića. Žena neće nikad biti ni Milijan Brkić, koji tvrdi da je rod određen rođenjem, pa ga se ne može, naravno, i ne smije određivati naknadno, nikakvim konvencijama, ma koliko one bile prostudirane, pojašnjavane i civiliziranim ljudima prihvatljive. Rođenjem je, gospodine Brkiću određen spol, što, uostalom, jasno piše u brojnim hrvatskim dokumentima, odnosno, zakonima. Ali, imaju Brkić i Ilčić svoj film, vrte ga bez obzira na činjenice. A vrte svoj jedan te isti film jer im je nemoguće dokučiti drukčiji svijet od njihovog. To se naziva intelektualna skučenost ili zadrtost. Kao što je zadrtost i odnos prema generalu Petru Stipetiću.

 

Nije bilo u Saboru pravovremeno održanih vatrenih govora o slavnom hrvatskom generalu, osim onog Predraga Freda Matića, koji je kazao da je Stipetić dao više Hrvatskoj nego što je Hrvatska dala njemu. Stipetić nije bio prigodičarski domoljub, a najmanje kalkulant. On nije, poput nekih drugih generala, čekao da mu se poprave zubi pa da se tek onda prešalta iz JNA u Hrvatsku vojsku. Najveći krimen gospodina Petra Stipetića je to što nije bio član HDZ-a, te što je bio skroman usprkos svojem vojnom znanju svojim velikim djelima.

 

VEZANI ČLANCI