13.03.2018. Ovaj put svaka čast Plenkoviću!

Kategorija: Komentar | Objavljeno: ožujak 13, 2018 |

Nikad se nisam ustručavao pohvaliti čak i osobu s kojom dijelim jedino pripadnost rodu ili zrak koji udišemo. Zato, svaka čast premijeru Andreju Plenkoviću zbog toga što i usprkos velikim otporima HDZ-ovih jastrebova i dalje inzistira na ratifikaciji Istambulske konvencije.

 

Skoči na video

 

I nije to, zapravo, mala bitka, koju Plenković još uvijek nije dobio. Neće je bez žrtava ni dobiti u stranci, jer barem desetak, ako ne i više saborskih zastupnika HDZ-a, neće podržati ratifikaciju konvencije čija suština jest zaštita žene i djece, odnosno, onog ranjivijeg dijela obitelji, koji je i te kako omalovažavao i Alojzije Stepinac. Uostalom, žene omalovažavaju i današnji crkvenjaci, nazivajući ih drugotnima, muškarcima podređenima, predodređenima da rađaju i služe.

 

Zato su licemjeri svi oni HDZ-ovci koji se zaklinju u zaštitu žena, a kada je Istambulska konvencija u pitanju, traže pomoć rigidne hrvatske katoličke, ili kako je još nazivaju, stepinčeve crkve. A Stepinac je žene tretirao kao nižu vrstu: „A kad po nesreći žena izgubi poštenje i padne žrtvom tjelesne pohote, onda je njezin život vrlo gorak, a svršetak vrlo žalostan, prema riječima Svetoga Pisma: ‘Svaka žena bludnica bit će zgažena kao smeće na ulici’“ – piše Stepinac početkom četrdesetih a pedesetih dodaje: „Zanimljivo je, kako je Sotona dobro uočio silno važnu ulogu žene, te ju pod parolom lažne emancipacije rabi za svoje svrhe kao nikada do sada u povijesti čovječanstva“.

 

Ne mali broj svećenika i političara desne, dakle, demokršćanske, ali treba napomenuti – hrvatske demokršćanske orijentacije, koja, naravno, s izvornim demokršćanstvom često veze nema – i samu je istambulsku konvenciju nazvalu sotonskim djelom, odnosno, nedjelom. Ali nikad niti jedan oponent koji sotonizira dokument koji nigdje ne spominje rodnu ideologiju, a ona je sporna markićkama, brkićima, tolušićima, matićima, ilčićima, culejima, glasnovićima, nije citirao sporan dio Istambulske konvencije. Većini intelektualnih talibana smeta i sam naziv konvencije, smeta im Istambul, smeta im Turska, uz koju nas vežu – pisali su ovim dana veliki desničarski umovi – zulum, janjičari, nabijanje na kolac, ali i ubojstvu u Orijent expresu, ali ne mogu točno citirati što je to sotona podvalio društvu. Budalašilo se i u Hrvatskome saboru toliko da je i uglavnom uglađeni, pristojni Furio Radin izgubio živce.

 

Toliko ga je Gordan Maras izbacio iz takta, da je Radin prekinuo sjednicu. I zabranio Marasu govoriti. Ali je sve budalaštine Željka Glasnovića stoićki podnio, pa i onu o silnim rodno neutralnim zahodima koji će se graditi kad Sabor usvoji Istambulsku konvenciju. Pravo na glupost jest ustavom zajamčena, i nju ni u Saboru ne treba ukidati, prekidati ili ograničavati, ali zbog zdravlja nacije, treba upozoriti da to što pojedini zastupnici – rekao bi Glasnović – trabunjaju, jest glupost, ili jest budalaština, ili jest plod mašte. Treba, Furio Radin, kategorizirati rasprave. To je zadaća predsedavatelja, ali nije zadaća predsedavatelja junačiti se nad slabijima.

 

Nije se Radin usudio junačiti nad Glasnovićem, ali nad Marasom jest. Kada se otvori saborska rasprava o Istambulskoj konvenciji isplati se uzeti i dan godišnjeg, a neki od hrvatskih redatelja, primjerice Vinko Brešan, treba iskoristiti za scenarij svoje nove tragikomediju. Ne bi bilo zgoreg da raspravu posluša i Oliver Frljić, te da je pokušati teatralizirati u Kerempuhu. Ovaj put bez Duška Ljuštine. Eto, ja sam za partnerski odnos Sabora i Kerempuha, a Goran Marić, ministar za kojeg ni dan danas nitko ne zna što uopće radi on i njegovo ministarstvo, želi partnerski odnos HDZ-a i Hrvatske biskupske konferencije. Ipak su oni jedno. Kakav Ustav, kakvi bakrači, kakva laička država; desnica želi vjersku državu, suvlast s Kaptolom, kako bi se ministri mogli skrivati iza svećeničkih halja i Biblije, koja, vidjeli ste neki dan, i lječnicima, stoji na stolu kao vrhunaravni udžbenik medicine.

 

Pa, ljudi moji, gdje toga ima?! Nigdje?! Ima, ima, u Hrvatskoj. Tomislav Tolušić, ministar poljoprivrede koja se urušava, navodno je na sinoćnjoj sjednici zatražio da crkva HDZ-u dopusti raspravu o Istambulskoj konvenciji. A Crkva, Tolušiću, ne dopušta, ona je protiv Istambulske konvencije. I točka. Crkva je zabranjivala i daleko manje, ali i daleko veće stvari. Crkvi treba tisućljeće da shvati da je nešto napredno. Za to vrijeme to napredno već postane nazadno. A ne nestane zahvaljujući onima koji se usude žrtvovati. Mnogi su žrtvovali svoje živote.

 

Mnogi su svoje najbolje godine proveli u tamnicama, mnogi su proživljavali velike torture samo zato da bi dokazali crkvi da zemlja nije ravna ploča i da se ipak kreće… Svugdje, osim u Hrvatskoj… Tu se tek ponekad nešto pokrene, a stotine odmah skoče i počnu kotač vrtjeti natrag, prema srednjem vijeku. Nadam se da će ovaj put Plenković, uz pomoć opozicije, biti snažniji od onih koji bi da njima upravlja Crkva.

 

VEZANI ČLANCI