12.04.2018. Ni ovaj put ih neće „skinuti“

Kategorija: Komentar | Objavljeno: travanj 12, 2018 |

Ono što se događalo u Saboru jučer i danas može se okarakterizirati klasičnom manipulacijom. Jer, zbog osobnih, stranačkih, vjerskih ili interesa – kako bi to Noam Chomsky kazao – krda kojem pripadaju, zastupnici su govorili o dva različita, ali jednako velika problema, o Agrokoru, odnosno, treba li zbog toga što je slijedilo nakon kolapsa Agrokora smijeniti ministricu Martinu Dalić, te zašto treba, odnosno, ne treba ratificirati Istanbulsku konvenciju.

 

Skoči na video

 

Bez obzira imaju li ili nemaju znanja, najosnovnijih informacija, te sposobnosti da artikuliraju probleme i teme u koje se upuštaju, mnogi govornici u sabornici izvrtali su ili zaobilazili činjenice i podturali smicalice kao argumente za svoj stav. Sumnje u ispravnost svojih stavova nije izražavao gotovo nitko, bez obzira podržava li Istanbulsku konvenciju ili je protiv nje, sumnja li u marifetluke u Agrokoru u vrijeme i nakon Todorića, ili je uvjeren – poput ministra Zdravka Marića i ministrice Martine Dalić – da se tamo, i za Todorića i za od njih postavljene prinudne uprave, radilo pošteno i zakonito. Naime, kao što vam je poznato, ministrica gospodarstva i potpredsjednica Plenkovićeve Vlade Martina Dalić, čiju ostavku traži dio opozicije, bila je već, u vrijeme Jadranke Kosor, i ministrica, onaj put – financija, te četiri godine saborska zastupnica.

 

Ali se ne sjećam da je ikada izrazila i najmanju sumnju u to da će svojim postupcima Ivica Todorić baciti Agrokor na koljena. Čak i u vrijeme kada su se mediji naveliko raspisali i raspričali da je Agrokor pred kolapsom, ministar financija Marić uvjeravao je javnost da je u najvećem hrvatskom koncernu sve po PS-u. Ni o čemu nisu ništa znali? Ako nisu, onda su nestručni i ne mogu biti ministri. Najmanje ministri financija i gospodartstva. Ili su, nije bez osnova i to pretpostaviti, sve znali i – šutjeli?! Zbog čega su šutjeli?

 

Zbog toga što su štitili tada Todorićeve a sada štite nečije druge interese, odnosno profite. Zašto to čine? Ne zbog vas ili mene.Oni, ministri, ali i premijer, imaju svoju računicu. Tajnu, naravno. Hoće li sutra Martina Dalić pasti? Trebala bi, ali neće. A neće jer opozicija neće imati 76 glasova. Zapravo, teško je reći i to tko je u opoziciji stvarna opozicija Plenkovićevoj Vladi. Silvano Hrelja, koji formalno pripada opoziciji, neće dići ruku za smjenu Martine Dalić. Zašto? Jer, kaže, želi da ova Vlada završi posao koji je započela. Bilo bi mnogo poštenije od političkog suncokreta Hrelje da ne glumi opoziciju, te da i formalno prijeđe u vladajuću koaliciju.

 

Neće, jer mu je, ipak, to preriskantno. Hrelja oduvijek sjedi na dva stolca. Poput Milorada Pupovca? A, ne, Pupovac, sjedi na jednom. Čas na HDZ-ovom, čas na SDP-ovom. Na stolac koji pripada vlasti nije sjeo jedino kada mu ga nisu dali. Pupovac je prije nekoliko mjeseci uvjetovao njegov, odnosno SDSS-ov ostanak u koaliciji odlaskom Martine Dalić. Kao što sam i očekivao, reterirao je, kao što je, uostalom, nekoliko puta reterirao i manjinac Furio Radin.

 

Ovaj put je Pupovčevo pojašnjenje zbog čega neće dati glas za smjenu Martine Dalić toliko prozirno da je lako razabrati i glupost. Nakon nagodbe vjerovnika zahtjev da Dalićka ode iz Vlade više nema smisla – kaže Pupovac. Pa, gospodine Pupovac, onda više nema smisla ni suđennje Sanaderu, jer je i on otišao iz Vlade. Sve je, naravno, u Agrokoru ostalo isto. Muljalo se i prije, mulja se i danas. Zbog tog sveopćeg muljanja deblji će kraj izvući građani. Jer izgubljene profite dobavljača, izgubljene uloge fondova, te u nagodbi izgubljene državne milijune netko treba nadoknaditi. A taj netko neće biti ni Todorić, ni Ramljak, ni Peruško, ni Dalić, ni Plenković, već građani Hrvatske. A koliko je rasprava o Istanbulskoj konvenciji bila besmislena, ilustrirat ću riječima isfrustriranog Zlatka Hasanbegovića.

 

Vještom medijskom manipulacijom – bajao je s govornice Hasanbegović – nametnuto je da su protivnici ratifikacije nasilnici nad ženama, katotalibani, zatucani konzervativci… Ili si oduševljeni sljedbenik Junckera, Plenkovića i Rade Borić ili si neostvareni Fritzl. Nema između – uvjeren je Hasanbegović. Koji ne sumnja u svoje stavove, ali tuđe pokušava, onako neduhovit, ismijavati ili etiketirati. Po njemu je zagovaranje Istanbulske konvencije čisti agitprop, iza kojeg stoji moćan lobi. Interpretativna izjava da u Istanbulskoj nema rodne ideologije isto je kao da damo izjavu da štrukli sa sirom ne sadrže sir! Dubokoumno i duhovito, zar ne?! Neće o nama odlučavati briselski birokrati, sluškinje, babe, genderisti, Macan i odabrani novinarski kolumnisti – zajapurio se Hasanbegović.

 

A tko će ubuduće o nama odlučivati, Hasanbegović, Ilčić, Zekanović, Esih, Markić i njihova sljedba?! Teško. I dalje će Hrvatska biti pudlica Bruxellesa i Washingtona, pomalo zagledana u Moskvu, ma koliko god se Hasanbegović jedio. Uostalom, tko u Zagrebu podržava Bandića, političara sada više ne samo osumnjičenog već i optuženog za kriminal?! Hasanbegović. Eto ti rodne ideologije na djelu. U Hasanbegovićevoj i režiji i realizaciji. I u ovoj će utakmici s do komičnosti slabom opozicijom pobijediti Plenković. Što pak ne znači da u konačnici neće pobijediti i Plenkovića. Ali neće ga pobijediti Hasanbegovići i Zekanović već – zna se.

 

VEZANI ČLANCI