12.02.2018. Razgovorima – DA, ali i istini – DA

Kategorija: Komentar | Objavljeno: veljača 12, 2018 |

Koliko su imale i koliko imaju vladajuće politike utjecaja na moje stavove? Onoliko koliko ima, recimo, himalajskog zraka u Vlaškoj ulici. Ništa. Nula. Zero. Isto onoliko koliko ima utjecaja na moje stavove i lupetanje srpskog ministra Aleksandra Vulina, koji kaže: „Pozovete predsjednika jedne države u posjet, a poslije toga mu organizirate prosvjede i dočekujete ga salvama uvreda i nemogućih zahtjeva – to jednostavno nije zabilježeno do sada!“ Vulinu, širitelju mržnje, ministru kojem je jezik daleko brži od pameti, ali i – da se razumijemo – Vučićevom trbuhozborcu, zasmetali su zagrebački prosvjedi protiv Aleksandra Vučića, srpskog predsjednika koji je sredinom devedesetih bio ratni huškač, mali od kužine četnika Šešelja i Nikolića. Šešelj je prvo izgurao u prve redove Tomislava Nikolića, bivšeg predsjednika Srbije, a potom je Nikolić promovirao Vučića.

 

Skoči na video

 

A Vučić je i jednog i drugog izgurao iz prvih redova na marginu. I uz svoje skute postavio tipove poput Vulina, koji je zadužen za huškanje, laži i stvaranje ratne psihoze u odnosima Hrvatske i Srbije. Jasno, ne bez znanja i dopuštenja Vučića. Da Vučić baš takvog Vulina ne želi, Vulina više ne bi bilo. Da su predsjednica Grabar Kitarović, HDZ, te, recimo, šatoraški ravnatelj Milijan Brkić, organizirali prosvjede protiv dolaska Vučića u službeni posjet Hrvatskoj, bili bi to, naravno, znatno masovniji i bučniji prosvjedi.

 

Te prosvjede ne bi moglo kontrolirati tek dvadesetak specijalaca. Da je HDZ organizirao prosvjed protiv Vučića, u prvim bi redovima bili Klemm, Medved, Glogoški, i ne bi glavnu riječ vodio Božidar Alić, kojem se u magnovenju zastava dubrovačke republike pričinila kao srbijanski barjak. A i njih je, naravno, bilo. Ali na mjestima na kojima ih je mogao uočiti Vučić ali ne i Alić. I sad pitanje potpiritelju međunacionalne netrpeljivosti Vulinu: „Zbog čega se ne bi smjelo prosvjedovati protiv Vučića?“ Pa, prosvjeduje se i protiv pape. U Gruziji su papa Franju dočekali prosvjednici s porukama da je antikrist, duhovni agresor.

 

I prije desetak dana u Čileu i Peruu Franju su dočekali s pravom srdititi vjernici. Gdje god se pojave, protiv Trumpa ili Putina, žestoko se prosvjeduje. Imaju li za to prosvjednici opravdan razlog, ili ih na prosvjede pumpaju vlasti? I prije nego što odgovori, Vulinu, iz predostrožnosti, treba reći: „Sjedi, jedan!“ U Zagrebu se prosvjedovalo i protiv šefova država koje nisu nikad bile u izravnom sukobu s Hrvatskom, niti su ti šefovi huškali plaćenike da po Hrvatskoj ubijaju. A Vučić je to činio. Ne samo u Glini pohvalom: „Prvi ste krenuli protiv ustaške vlasti i zločinačkog režima Franje Tuđmana“, nego i u Beogradu, nakon Oluje: „Ustaše su okupirale srpsku zemlju!

 

Hoćemo što je naše; Viroviticu, Karlovac, Karlobag…“ I, naravno, sve što je istočnije od njih. Kada prvi srbijanski pendrek Nebojša Stefanović tvrdi da Vučić nije nikada bio četnik, laže, naravno. Zahvaljujući Nikoliću i Vučiću, četništvo je, a četništvo i fašizam su jedno te isto, osvojilo srpski društveni prostor. Fašisti poput Draže Mihailovića se naveliko slave. Ministar Stefanović, koji je također, poput Vulina, Vučićev trbuhozborac, uzaludno je uoči Vučićeva dolaska u Zagreb prizivao nevolju: „Kada se stimulira i inspirira netrpeljivost i mržnja, onda imate atmosferu da dozvolite da se grupe ljudi okupljaju na točnim mjestima gdje će Vučić biti, a to je kao da pozivate da se neko čudo dogodi!“ O kakvom čudu govori Stefanović?

 

O napadu na Vučića, koji je riječima glumio kulera, ali ga je izraz lica demantirao. Poznati srpski glumac Nikola Kojo je podvojenog srpskog predsjednika okarakterizirao očajnikom, a još poznatiji glumac Lane Gutović je konstatirao da očajnik Vučić zna da su svi njegovi suradnici obične bitange i budale. Ovo o čemu govore Vučićevi podrepaši, ministri Vulin i Stefanović, dokazuje da je Gutović u pravu. Trebaju li Hrvatska i Srbija surađivati? Trebaju. Trebaju li šefovi država razgovarati? Trebaju.

 

Dakle, posjet Vučića Zagrebu na poziv Grabar Kitarović ne treba mistificirati, kao što prosvjedima protiv Vučićeva dolaska u Zagreb ne treba davati značaj koji oni nemaju. Da je Vučić licemjer dokazuju i njegove riječi koje je izgovorio u Zagrebu o onima koji ruše mostove suradnje Hrvatske i Srbije. Da je Vučić utišao Vulina, s hrvatske bi strane bilo daleko manje reakcija. Da Grabar Kitarović nije zbog spomenika koji su Srbi podigli majoru JNA Milanu Tepiću odgodila već zakazani susret s Vučićem, te da je taj i mnoge druge probleme pokušala riješiti diplomatski, a ne skupljanjem jeftinih političkih poena, danas bi tenzije između Srbije i Hrvatske bile manje.

 

Kao što bi tenzije između Srbije i Hrvatske bile manje kada bi, primjerice, Milorad Pupovac bio barem malo kritičniji prema širenju netrpeljivosti sa srbijanske strane. Žalosno je to što Pupovac s jednakim oduševljenjem prihvaća srpske vlasti vlasti slijeva, i zdesna, ali i pročetničke kao i demokratske. Da Vučić u Zagrebu. Ali i DA istini o Vučiću, nekad huškaču, danas predsjedniku Srbije, koji se – kaže – promijenio. Kao što su se i mnogi u Hrvati na prilično sličan način – na oko – mijenjali.

 

VEZANI ČLANCI