12.01.2018. Afera Agrokor je dokaz korupcije na djelu

Kategorija: Komentar | Objavljeno: siječanj 12, 2018 |

Jeste li primjetili o čemu se u hrvatskoj politici ali i u medijima ne govori, a trebalo bi o tomu govoriti svakoga dana barem sat, dva? O korupciji. Govori se o tomu da nam nedostaje tisuće medicinskih sestara i liječnika. Govori se iseljavanju kao kugi koja bi mogla ostaviti na Hrvatsku dubok trag. Govori se o povećanju minimalca kao pojasu za spasavanje svih onih koji su nakanili napustiti Hrvatsku. Što je, naravno, notorna glupost. Govori se i piše o prevelikim privilegijama saborskih zastupnika, o njihovom radnom vremenu, o preskupim putovanjima i njihovom nekulturnom ponašanju u sabornici.

 

Skoči na video

 

A sve je to bacanje prašine u oči. Hrvatski se sabor u odnosu na većinu europskih parlamenata ni po čemu ne razlikuje. U niti jednoj tobožnjoj parlamentarnoj demokraciji ne vlada parlament, već konce vuku moćnici iza kulisa. Plaće saborskih zastupnika su, u odnosu na plaće parlamentaraca u većini zemalja Europske Unije, te u odnosu na standard u tim zemljama, u prosjeku.

 

Niti u jednom parlamentu parlamentarci nemaju radno vrijeme i nisu, zaboravlja se to, zaposleni činovnici. U većini europskih zemalja parlamentarci uživaju daleko veće privilegije nego u Hrvatskoj. Ponašanje zastupnika u Hrvatskome saboru sliči komornoj drami. Dakle, novinari koji svakodnevno upiru prstom u zastupnike kao rastrošnike i uzroku bijede u Hrvatskoj, ili nemaju pojma o funkcioniranju države, ili rade po zadatku svojih gazda. A ti tajkuni imaju više utjecaja na društvo nego bilo koji zastupnik parlamentarne većine.

 

O svemu se nadugačko i naširoko razglaba, i o vjeri, i o ženskim pravima, i o Istambulskoj konvenciji. Najviše se medijskog vremena troši na prometne gužve, na to da hoće li padati kiša ili će sijati sunce. A o čemu se uopće ne govori? O korupciji. Zapravo, teme o korupciji su nestale i iz saborskih rasprava i iz medija. Neki je dan Andrej Plenković kao najveću hrvatsku nepogodu naveo kamate na kredite. Da njih nema, kazao je premijer, pokrili bi smo sve troškove zdravstva kao od šale. Koliko iznose kamete? Osam milijardi kuna. Postoji li u Hrvatskoj neki veći, a potpuno nepotreban trošak? Postoji. Korupcija u Hrvatskoj je najskuplja. Najskuplja je siva ekonomija. Najskuplji su trošak nesposobni HDZ-ovi, HNS-ovi, SDP-ovi, HSU-ovi kadrovi, koji krčme u javnim i državnim poduzećima. Skupi su i preskupi lokalni šerifi, zbog kojih nisam nikad zagovarao decentralizaciju, ni ovlasti, ni novca. A najskuplji su, pogubni i za društvo i za ekonomiju, loši, nesposobni i potkupljivi suci koji generiraju i nepravdu i korupciju. Kako funkcioniraju policija i DORH nazire se iz činjenice da je Hrvatska uz Rumunjsku i Bugarsku najkorumpiranija.

 

O kojim je to uopće svotama riječ? Nema, naravno, preciznih podataka o tome koliko su novca u Hrvatskoj opljačka. Neke nikad neosporene, prema korupcionašima blagonaklone procjene govore da je u privatizacijskoj pljački devedesetih godina zamračeno oko dvjestotinjak milijardi kuna. U vrijeme Sanaderove vladavine zamračeno je daljnjih stotinjak milijardi. A kralo se, na veliko, sve vrijeme. Danas se to čini sofisticiranije nego u vrijeme nezajažljivog Sanadera. Procjenjuje se da se u Hrvatskoj godišnje zamrači 25 posto proračuna, dakle, tridesetak milijardi kuna. I o tome nitko ni riječi da prozbori. Zar itko sumnja da je gradnja kilometra autoceste u nekoliko godina udvostručena zato što je cijena asfalta, šljunka ili rada skočila nebu pod oblake? Preskupa gradnja svega državnoga, odnosno, lokalnoga je rezultat korupcije, za koju nikad nitko nije i neće odgovarati.

 

Nisu, naravno, najveći problem Hrvatske kamate ne kredite, već krediti koji su podizani da bi se plaćao lopovluk. O tome je šutjela i Milanovićeva i Karamarkova Vlada, a pod tepih korupciju gura i Andrej Plenković. Je li stotinjak milijardi Sanader sam zamračio? Nije. Jer da je, već bi sudski proces bio odavno završen. Kako to da ni DORH a niti jedan drugi represivni aparat ne intrigira činjenica da mnogi političari, mnogi gradonačelnici, dogradonačelnici, mnogi ministri, šefovi gradskih i državnih tvrtki, mnogi ministri, naročito oni bivši, imaju višestruko veću imovinu od legalnih prihoda? Zbog čega niti jedna Vlada ne želi čak ni razmatrati a kamoli prihvatiti Zakon o porijeklu imovine koji je Klub nezavisnih ljevičara, kojem sam predsjedao u Saboru, uputio u proceduru? Zato što elita ne želi iskorijeniti korupciju.

 

Zato što su stotine, tisuće moćnika, od mjesnozajedničkih, do državnih, i onih s dna, i onih s vrha kace, dobivali ukraden novac ispod stola. Zato što su se mnogi obogatili na račun sirotinje. Zato što je političko-tajkunska mafija zaposjela sve najvažnije institucije u državi. Ali, reći će netko, ova vlast se bori protiv korupcije. Eto, pokrenula je istragu protiv Todorića. Još jedno bacanje prašine u oči. Todoriću je ova vlast – a kad govorim o vlasti, govorim i o izvršnoj, i o pravosudnoj – pustila prvo da zamete sve tragove, a zatim mu je dopustila da mirno otšeta iz Hrvatske. Čak je učinila sve da britanski sud povjeruje da se protiv Todorića vodi politički a ne pravosudni proces. Afera Agrokor je upravo dokaz podrške korupciji, a ne borbi protiv korupcije, zahvaljujići kojoj je Hrvatska opljačkana za najmanje pet, šest proračuna.

 

O tome Plenković, naravno, šuti. U odnosu na količinu opljačkanog novca, kamate na kredite su kap u moru. Da se korupcija svede na normalnu, europsku mjeru, zdravstvo bi prodisalo, a mirovine se podvostručile.

 

VEZANI ČLANCI