11.09.2017. Drugovi u nedjelu: Stojadinović i Pavelić

Kategorija: Komentar | Objavljeno: rujan 11, 2017 |

Glavom kroz ekran počeo sam probijati prije gotovo desetljeća i pol na Novoj TV, koju je, usprkos tomu što nije služio niti jednoj politici, na čvrste noge postavio televizijski mag Ivan Ćaleta. Nastavio sam na Z1, potom na riječkoj i čakovečkoj televiziji, i eto me drugu sezonu na Mreži TV. Zašto Mreža TV? Zato što govorim tamo gdje mi daju govoriti, tamo gdje nema cenzure, tamo gdje su odlučili ne saginjati glavu pred moćnicima, tamo gdje ne traže od novinara da budu sluge.“

 

Skoči na video

 

Takvih je medija uistinu sve manje. Pogotovo televizija. One postoje kako bi odrađivale posao prije svega za kapitaliste, a onda, naravno, i političare, dakle, moćnike. Mreža TV je za sada jedna od rijetkih oaza. Gledam neki dan intervju s velikim srpskim glumcem Sergejom Trifunovićem, uspješnim i izvan granica Srbije, i ne mogu vjerovati koliko se novinarka upinje u kola notornog fašista i autokrata Aleksandra Vučića. Zbog čega?

 

Jer je Trifunović utjecajan, uporan i neumoljiv, beskompromisan kritičar srpske vlasti. Prorežimski mediji se zgražavaju nad Trifunovićevom parabolom upućenom raznim vučićima: „Pišat ću vam po grobovima!“ Je li, u odnosu na karakter vlasti, na karakter i biografiju ljudi koji vladaju u Srbiji, a učinili su i mnoga zla susjedima, Trifunovićeva parabola neprimjerena, prejaka, nekulturna, necivilizirana? Nije. Ona je glasan, grubi krik. Vučić je sa svojim četnicima i svojom politikom mnogima trasirao put u grob. Nad Trifunovićevim se riječima zgražaju jedino licemjeri, sluge i rektalni alpinisti.

 

Zašto uopće govorim o toj, moglo bi se zaključiti na prvu, napuhanoj medijskoj aferi, k tome i u susjednoj državi? Iz više razloga. Osim što je veliki glumac, osim što je borac za demokratičnije, pravednije društvo, osim što je dokazani humanitarac, Trifunović je u toj emisiji raskrinkao i četnike i ustaše. U studiju je pokazao fotografije – po raznim vučićima – velikog srpskog domoljuba Milana Stojadinovića, predsjednika one grozomorne jugoslavenske vlade, kasnije tajnog agenta Udbe, kako uznosito diže desnicu u zrak, mjereći kukuruz, rekao bi hrabro Tuđmanov Trojanski konj Anto Đapić. Stojadinović je bio fašist i gizdao se, kao mali od kužine, uz Hitlera, Musollinija i druge nacifašiste.

 

Kao i ustaški poglavnik Ante Pavelić, koji je u emigraciji, u Buenos Airesu, drugovao s četnikom Stojadinovićem. Očito im je pasao dobar zrak za zajedničko planiranje velikih domaja, Hrvatske i Srbije, čiji su oni bili najveći izdajnici. Zanimljivo, o tomu hrvatski mediji ne pišu, hrvatske televizije o tomu šute i, po običaju, guraju činjenice pod tepih. Činjenice su se skrivale i u protekla dva ljetna mjeseca, u kojima su, iz dana u dan, hrvatski političari dokazivali svoju nedosljednost, kukavičluk, neznanje te nebrigu za građane. Premijer Andrej Plenković već mjesecima vrti nekoliko istih floskula. Čas najavljuje porez na nekretnine, čas ga privremeno obustavlja, čas se zaklinje u obrazovno reformu, čas čini sve ne bi li je zaustavio.

 

Raskrinkava se kao nedemokrat tvrdnjom da je obrazovna reforma njegova, samo njegova, jer je on, pobogu, poznati znanstvenik i obrazovni stručnjak, pa je logično da bude ne na čelu – pazite – stručnog povjerenstva za obrazovnu reformu, već vlasnik. Vodit će Plenković školstvo, s ministricom kao smokvinim listom, u još veću provaliju. Kao što u provaliju vodi hrvatsko društvo, stvarajući, i sa strankom i s koalicijskim trgovcima, atmosferu tridesetih, u kojima se progonila ljevica a slavilo, uz Za dom spremni, ustaštvo. S tim da, naravno, postoje i premijerove i predsjedničine od javnosti iznuđene verbalne ograde od svih totalitarizama, čime izjednačuju neizjednačivo. Preseljenje HOS-ove ploče s ustaškim pozdravom Za dom spremni iz Jasenovca u Novsku, koncerti na kojima publika urla Za dom spremni, braniteljske udruge koje preziru i spomen na socijalizam te služe jednoj partiji, ustaški derneci usred Zagreba… pokušavaju se prikazati kao nešto što je normalno.

 

U nenormalnim društvima. Za vrijeme te sve otvorenije borbe za što crniju prošlost u sadašnjosti, sve je više siromašnih i sve više hrvatskih građana bježi iz Hrvatske glavom bez obzira. Da smo neorganizirano društvo, da ne funkcioniraju institucije, da je sve podređeno privilegiranoj kasti, dokazali su sve učestaliji požari, dokazuje to bahata, neučinkovita birokracija, zagorčavajući život građanima, dokazuje to i danas zataškavana istina o tragediji vatrogasaca na Kornatima…

 

Hrvatska jest raj, ali za tajkune, za političke moćnike i za njihove sluge. A u tom se raju SDP promeće u stranku za čestitke, pozdrave i glazbene želje. A njih će ispunjavati glavom, bez brade, Davor Bernardić. On će s Ibelorova trga, s članovima Predsjedništva kao bek vokalima, izvoditi glazbene čestitke za vjenčanja, rođendane, krštenja, kumstva i druge obiteljske derneke. Jer čestitkama se raduju i lijevi i desni. Eto jedinog recepta za pobjedu SDP-a na izborima. Ma kad oni bili. obmane, već gluposti. Mogu ta gospoda i pametnije. I za kraj parafraza jednog negdašnjeg slogana: „Nećemo Hasu, hoćemo Tita. Narod se pita.“ Bit će i toga u Zagrebu. Vidimo se na jesen. Ako me ne zabrane.

 

VEZANI ČLANCI