11.04.2018. Svaka čast na poruci sutkinje Mazalin

Kategorija: Komentar | Objavljeno: travanj 11, 2018 |

Ima li Davor Ivo Stier, politički tajnik HDZ-a, pravo na svoje mišljenje? Neki njegovi stranački drugovi kažu da ima, većina onih koji čuvaju svoje fotelje kažu da Stier radi protiv stranke, a dio njih misli da nije ni vrijeme ni način na koji se Stier suprotstavlja predsjedniku stranke i premijeru Andreju Plenkoviću.

 

Skoči na video

 

Kada je Stier zbog trgovinskog dogovora HDZ-a s HNS-om, neprirodnim koalicijskim partnerom, dao ostavku na mjesto ministra vanjskih poslova i potpredsjednika Vlade, postupio je principijelno kao malo tko u gotovo tri desetljeća hrvatskog višestranačja. Ma, dajte, molim vas, tko se to zbog principa odrekao tolike moći? Jedino Stier.

 

Zbog toga mnogi političari moraju pred njim skinuti kapu, pa makar se sa Stierom ideološki i svjetonazorski razlikovali kao nebo i zemlja. Treba priznati da Stier ni sada kada je snažno protiv Istanbulske konvencije – a biti protiv je legitimno – ne presvlači kapute. Ne spušta papučicu s konzervativnog gasa. I ponovo se moram – barem djelomično – složiti s njegovom izjavom o klerikalcima i neklerikalcima, citiram Stiera: „Moj stav je jasan, on se nije promijenio. Ja nisam klerikalac… Najveće antiklerikalce naći ćete među vjernicima koji idu svake nedjelje na misu, i koji barem pokušavaju slijediti Kristov nauk.

 

A najveće klerikalce naći ćete među političarima koji se povremeno pojave kako bi pokupili pljesak u crkvi ili da ih se spomene s oltara, kad su izbori, i da ih se možda s oltara favorizira, koji možda znaju za neke prljavštine u hijerarhiji Crkve, ali nisu tu da ih očiste nego da ostanu te prljavštine i da na temelju toga ucjenjuju i kontroliraju Crkvu. I to je loše. Taj tip klerikalizma je loš i za Crkvu, loš je za politiku i za društvo“. Tako misli prakticirajući vjernik. Svaka mu čast. Da, postoje takvi političari, profesionalni Hrvati i profesionalni vjernici.

 

U slobodno su vrijeme nešto drugo. Ta je Stierova izjava jako uvrijedila i Plenkovića i Gordana Jandrokovića, koji su se – izgleda – prepoznali. Naročito Njonjo, koji se nikada ničeg nije odrekao, osim, naravno, svojega mišljenja. Njemu je dovoljna tuđa glava. Stier ima svoju, nema kolektivnu glavu poput desničarskog populista Zekanovića. Zbog njega sam sinoć jedva zaspao. Zašto? Izvjestio je Zekanović da Hrast napušta vladajuću koaliciju, a on, Zekanović, HDZ-ov saborski klub.

 

Veliki je to gubitak i za HDZ i za konzervativnu Hrvatsku. Zašto je to gubitak za HDZ? Zato što nije lako preživjeti gubitak takvog političkog gorostasa. A zašto je Hrastov odlazak iz vladajuće koalicije gubitak za konzervativni dio Hrvatske? Zato što je Hrast strateški partner vlasti, a vlast će nas bez Hrasta mnogo teže i sporije ponovo izgurati u srednji vijek, u doba kada su spaljivali vještice, knjige i znanstvenike. Biti kritičan prema sudskoj vlasti znači uočavati najveći hrvatski problem, rak ranu čitavoga društva, ali treba kada za to ima razloga – a to je na žalost malo kad – pohvaliti pravičnost, moralnost, stručnost i hrabrost nekih od sudaca.

 

Pohvalu zaslužuje, bez ikakve dvojbe, sutkinja Sanja Mazalin. Zbog čega? Ne samo zbog toga što je Davidu Komšiću za okrutno ubojstvo – zadao je svojoj bivšoj djevojci Kristini Krapljan 88 ubodnih i reznih rana – odrezala 30 godina, već i zbog poruke koju je poslala i svojim kolegama sucima, ali i svima nama. Dio te poruke citiram: „Kad se odmaknemo od stručnih objašnjenja, ovo je velika tragedija. Ovo je strahota. Tragedija je i što je tu mladu djevojku, koja je nosila još jedan život u sebi, života lišio jedan mladi čovjek. Taj čin je zavio u crno ne samo njenu i njegovu obitelj, već i cijelo društvo. Svaki ovakav zločin ostavlja tragove na sve nas. Živjeti u ovakvom društvu nitko ne želi. Ako želimo pošten svijet, gdje nulta tolerancija nije samo slovo na papiru, onda trebamo reći da je ključna uloga roditelja da djecu odgajaju. A pogotovo tinejdžere, koje nije dobro preliberalno odgajati. Djeci je nužno postaviti granice. Kad svi uočimo neki problem, neku agresiju, nemojmo je ignorirati.

 

Nemojmo zataškavati probleme. Probleme treba realno sagledati i reagirati. U današnje vrijeme kad je uspjeh prihvatljiv jedino kad dolazi preko noći, mladima trebamo ukazivati na ono što je dobro i ispravno, na nužnost tolerancije prema različitim stavovima. Nikad ne tolerirajmo nasilje. Ni doma, ni u obitelji, ni na poslu, nigdje. Došlo je do ozbiljnih anomalija u sustavu i ozbiljnih poremećenosti u društvu“. Svaka čast. Sutkinja Mazalin nije popustila pritiscima ni Komšićeva odvjetnika Veljka Miljevića, ali ni pritiscima obitelji ubojice, koja je bezdušno u svakoj prilici pokušala ocrniti žrtvu i žrtvinu obitelj. Jedno od najokrutnijih ubojstva u Hrvatskoj, a već smo se, na žalost, suočavali s velikim okrutnostima, kažnjeno je pravednom kaznom. I što je na kraju prvostupanjskog suđenja otac ubojice dobacivao i sutkinji i Hrvatskoj javnosti: „Osudili ste mi dijete samo zato što dolazi iz Bosne!“ Toj reakciji poseban komentar ne treba.

 

VEZANI ČLANCI