11.01.2018. Sudjelovali su u obmani

Kategorija: Komentar | Objavljeno: siječanj 11, 2018 |

„Oni su htjeli djeci u školi reći da Bog ne postoji, a zatim bi dijete došlo doma i od oca čulo da Bog postoji“. Ovako je Ivica Kostović komentirao prijedlog obrazovne reforme sačinjen u vrijeme Milanovićeve Vlade. Kada o obrazovnoj reformi na toj razini razglaba akademik, o Kostoviću je, naravno, riječ, tada vam mora biti jasno da se ni u čemi i nikada nećemo reformirati.

 

Skoči na video

 

Jer, kotač povijesti nazaustavljivo tjeramo unatrag, u mračna vremena, vremena kada je carevala dogma. Kada jedan od prestižnih hrvatskih fakulteta, onaj za elektroniku i računarstvo, zagrebački FER, sklopi s vjerskom televizijom ugovor o zajedničkim istraživačkim i obrazovnim projektima, mora vam biti jasno da smo zaglibili u debelo blato. Zašto? Zato što je znanost, znanje i na znanosti i znanju utemeljeno obrazovanje crkva uvijek smatrala zlom, protivnikom vjere i vjernika. Povijest crkve je povijest borbe protiv znanja i znanosti.

 

Crkva je skidala glave onima koji su širili znanje, a i danas ne prestaje etiketirati one koji se dogmama usude suprostavljati znanošću, znanjem, sumnjom i ratiom. Katolička crkva je 1559. sastavila popis na kojemu je bilo 126 zabranjenih knjiga, a do 1948. Crkva brani više od četiri tisuće uglavnom vrhunskih djela. Od Galilea, Kopernika, Giordana Bruna, Martina Lutera, Hugoa, Voltairea, preko Balzaca, Decartesa, Kanta, Pascala, Spinoze, do, naravno, Marxa, Zole, Miltona, Sartrea te mnogih drugih.

 

Galilea je Crkva proganjala sve do 1966. godine, kada je popis zabranjenih knjiga ukinut, jer se usudio dalekozor usmjeriti prema nebu te nepobitno dokazati ono što je, navodno, rekao inkviziciji: „Ipak se kreće!“. Zemlja. I u Hrvatskoj se kreće, ali unatrag. Alberto Moravia je Crkvi bio trn u oku jer se borio protiv fašizma i za – nećeš majci – seksualno oslobođenje čovjeka. Zbog čega pak je Crkva na crnu listu stavila Victora Hugoa? Zbog megapopularnih Jadnika? I zbog Jadnika, u kojima je progovorio o zlu pod zaštitom crkve, ali i zbog toga što je od ekstremnog desničara postao – ljevičar. Što će, dakle, FER i vjerska televizija koju vodi jedna od markićkinih ekstremistica Ksenija Abramović, istraživati?

 

Kako dogmi, kojih je Hrvatska prepuna, podrediti znanost i znanje? A umjetnost bi svojim kriterijima podredio zastupnik Veljko Kajtazi, koji je i za književno djelo Kristiana Novaka i kazališnu predstvavu zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta „Ciganin, ali najljepši“, kazao da su pogrdni i uvredljivi, politički nekorektni. Zna li Kajtazi išta o umjetnosti? Očito ne zna. Jer da zna, znao bi i to da umjetnost ima neovisnu i slobodnu poziciju u društvu. Umjetnost određuju ideje slobode, imaginacije, individualnosti, otkrića, eksperimenta, pobune, ljepote, istine, pravde… Imaginacija, Kajtazi, i sloboda. Nisu redatelj, glumci i književnik Novak iskazali predrasude, već je predrasude o umjetnicima iskazao zastupnik desetak nacionalnih manjina Veljko Kajtazi, koji govori o onom što očito ne razumije. Pogrdna i uvredljva su bila, pravdala je Crkva zabrane, i sva ona silna remekdjela na crnoj listi. Kao što je i dalje na crnoj listi nacionalista prebrzo preminuli novinar, satiričar i redatelj, jedan od osnivača Feral Tribunea, Predrag Lucić.

 

Zato što je život posvetio borbi protiv gluposti i glupana, glupani, koji će vjerojatno za sebe reći da su vjernici, katolici, ni sada kada je umro, Luciću ne daju mira. Time dokazuju svoju zloćestoću. U našemu društvu u borbi protiv gluposti udružene s pokvarenošću nitko nema šanse. Glupani pobjeđuju. Zato i likuju kad na vječni počinak odu od njih nemjerljivo veći. „Gorio u paklu s četnikom Titom. Nadam se da je umirao od muka“ – jedna je od poruka tipičnih mrzitelja svega drukčijega. U Hrvatskoj glupost i pokvarenost nisu hendikepi.

 

Sjećate li glavne tajnice u uredu ministra graditeljstva Predraga Štromara? Sjećate se, naravno, ali ne zbog dobrih i hrabrih djela, već po tomu što je bespomoćnoj ženi od 80 godina srušila jedan zid kuće. Nakon halabuke koju je s pravom podigla javnost, ta je tajnica – a zove se Nikolina Nežić – dala ostavku. I otišla. Ali ne iz državne službe. To da je otišla jer je učinila za državnu činovnicu nešto nedopustivo, bila je samo jedna od mnogih predstava dvolične vlasti.

 

A ona u pravilu nagrađuje lopove, napasnike, krivotvoritelje, manipulatore, rušitelje i rušiteljice. Zato nije čudo što su dva ministra, ministar Štromar, i ministar Lovro Kuščević, potpisali sporazum o prelasku rušiteljice Nikoline Nežić iz ministarstva graditeljstva u ministarstvo uprave. I sada je Nežić savjetnica ministra Kuščevića. Koje mu savjete daje? Kako obmanuti javnost. Naime, Nikolina Nežić nije kažnjena zbog protuzakonitog, vandalskog rušenja dijela tuđe kuće, jer se, naknadno, investitoricom proglasila njezina sestra. Muljaža na entu. I to muljaža na najvišem državnom nivou. A u toj su muljaži – zar ikoga to čudi – sudjelovali HDZ-ov i HNS-ov ministar. Koji se, vidi vraga, zaklinju u opće dobro. A jedino što rade je dobro sebi i svojima. Za župana splitsko-dalmatinskog su rekli da zna posao. Uvjeren sam. Župan se u tiskanoj kronici splitsko-dalmatinske županije uslikao na 19 fotografija. Koliko stranica ima prilog u Slobodnoj Dalmaciji? Šesnaest. Župane, da niste malo pretjerali?!

 

VEZANI ČLANCI