10.11.2017. Ponovo ćemo na šišanje!

Kategorija: Komentar | Objavljeno: studeni 10, 2017 |

Glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan tumači stvarnost nonšalantno, opušteno, bezbrižno, kao da je tužitelj, u najmanju ruku, u Švedskoj, Norveškoj ili Švicarskoj, a ne u najkorumpiranijoj državi Europske Unije. Šef jedne od najneuspješnijih tužiteljskih službi na svijetu gotovo da se izruguje radu saborskog istražnog povjerenstva, koje, naravno, nije ništa gore, neuspješnije i komičnije od DORH-a. Rad i rezultate povjerenstva popratio je Cvitan ovim riječima: „Ne vidim ja tu ništa što bi bilo vrijedno mojih komentara!“ Koja bahatost! Koja umišljenost! Pazite, Cvitan javnosti nameće teze da su on i DORH u poziciji da odlučuju o tome hoće li ili neće britansko pravosuđe ispitati Todorića za potrebe hrvatske istrage.

 

Skoči na video

 

Pa, Britanci će ispitati Todorića da bi mogli odlučiti hoće li ili neće gazdu izručiti Hrvatskoj. Učinit će to bez Cvitanovih naputaka, dakako. Osim što je poput Plenkovićeve i Cvitanova primjedba o odlukama britanskog suca neumjesna, ona je i naivno-neznalačka. Odluka britanskog pravosuđa je, kaže Cvitan, neuobičajena. Po čemu? Po tomu što Velika Britanija ne izruči devet od deset traženih osoba?!

 

Baš suprotno, ta je odluka očekivana. To što Plenković s visine poručuje da će od Hrvatska od Velike Britanije zatražiti dodatna obrazloženja zbog čega su Todoriću dopustili da ostane u Londonu dulje nego što to žele – a glume da žele – premijer i glavni državni odvjetnik, ilustrira da se hrvatski šef vlade razišao s realnošću. Jednako kao i državni odvjetnik, koji nas na jednako sebeljubiv i bahat način pokušava uvjeriti da politika nema nikakve veze s progonom Todorića. Ima naravno. Sto je dokaza za to. U pravu je Ivica Todorić kada kaže da je u demokratskoj zemlji nezamislivo da premijer odluku suda države čije je pravosuđe svjetlosnim godinama ispred hrvatskoga javno dovodi u pitanje.

 

Pa nisu u Londonu odluku o sudbini Todorića donosili Slavko Lozina, Branko Milanović – to vam je sudac koji je rukovanje izjednačio s guranjem prsta u anus – ili Maja Šupe, Horvatinčićeva osloboditeljica. Kad i debelo sumnjaju u ispravnost odluke, naročito suda pred kojim se, obzirom na stanje u vlastitoj državi, moraju pokloniti, državnici ne povlače lava za rep. Uostalom, da Plenković i njegovi ministri vode državu u potpuno krivom smjeru uvjereno je tri četvrtine hrvatskih građana, što pak znači da je i dio HDZ-ovih glasača svjestan da nas Vlada gura u provaliju.

 

A razloge zbog kojih netko svjesno bira grobare svojih egzistencija trebaju dokučiti stručnjaci. U bijelim kutama. Zbog nepovjerenja prema sudovima, zbog političke korupcije, zbog progona sposobnih i protežiranja podobnih, sve je veći broj građana uvjeren da je Todorić, zatraživši od Britanaca neizručenje, postupio ne pravilno već – logično. Porazno je to za vlast, koja – shvaća to sve veći broj građana – priča bajke kada priča o nezavisnom sudstvu. Sve je više ljudi na Todorićevoj strani. Zato što Todoriću vjeruju? Ne. Zato što je pošten? Ma, ne. Zašto onda?

 

Zato što su oni koji ga progone, a progoniteljska baza je Agrokor „stvarala” zajedno s Todorićem, tisuću puta nesimpatičniji i, u suštini, nepošteniji. U banani smo već i stoga što navijamo za – mnogi mi to govore – manjeg negativca. Pa, neka vlast napravi anketu o tomu kome građani više vjeruju, Todoriću ili Martini Dalić, Todoriću ili Cvitanu. Kako, uostalom, vjerovati pravosuđu u kojem se događaju slučajevi poput Horvatinčića, kako vjerovati pravosuđu kojemu Milan Bandić čitavo desetljeće plazi jezik, kako vjerovati pravosuđu koje od svakog velikog sudskog procesa napravi cirkus?

 

Može li u tom cirkusu itko vjerovati da bi Todorić imao pošteno suđenje? Uostalom, zbog čega nije optužen nitko od onih koji su trebali kontrolirati poslovanje Agrokora, a nisu to činili ili su to činili širom zatvorenih očiju? Kada su prvom potpredsjedniku Milanovićeve Vlade, Radimiru Čačiću postavili pitanje o pogodovanju Agrokoru s porezima i poticajima, Čačić je zaštektao: „Ne dirajte mi Todorića, on je od državnog interesa!” Čačić je držao lekcije kako je upravo Todorić doveo svoju kompaniju do apsolutno svjetske razine.

 

Prema Todoriću se tako, naravno, odnosila i svaka HDZ-ova Vlada. Osim ove, koja je, zbog tuđih interesa, naglo progledala. A ne bi progledala, naravno, da Amerikancima nisu odveć zasmetali Rusi, odnosno, ruski kapital. Što pak potire i onu neoliberalističku tezu da novac ruši sve granice. Agrokor dokazuje suprotno. I, kako će se i kada mega afera Agrokor raspetljati? Vukovi će ostati siti, a ovce će, usprkos narodnoj predaji, biti ponovo prevarene, ošišane.

 

VEZANI ČLANCI