10.01.2018. HDZ glumi da neće Tomaševića

Kategorija: Komentar | Objavljeno: siječanj 10, 2018 |

Obiteljski nasilnik Alojz Tomašević uz šeretski je osmijeh pokazao tobože nikad jačem Andreju Plenkoviću srednji prst i zatražio ispisnicu iz HDZ-a, čiji ga je vrh sve vrijeme štitio. I zaštitio. Čime? Izglasavanjem Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi. Taj Zakon, kolokvijalno nazvan „Lex šerif“ štetočinski je po ionako minimalističku demokratsku praksu u Hrvatskoj. „Lex šerif“ je napad na ustavni poredak, ili, kako je ustvrdio profesor Koprić, vodeći stručnjak za lokalnu samoupravu u Hrvatskoj, mini državni udar.

 

Skoči na video

 

Zakon je rezultat političke trgovine, dakle, „Lex šerif“ je u suštini koruptivan. Tko je i s kim trgovao? Plenković s Bandićem. Bandić je Plenkoviću osigurao većinu u Saboru, a Plenković mu uzvraća zakonom koji Bandiću jamči ostanak na vlasti imao ili ne imao većinu u Skupštini grada Zagreba. U čemu je kvaka? Izglasavanjem „Lex šerifa“ načelnici općina, gradonačelnici i župani postali su nesmjenjivi a predstavnička tijela, vijeća i skupštine, tek smokvini listovi. Dakle, predstavnička tijela građana u lokalnoj sredini postaju suvišna jer – u suštini – ni o čemu ne odlučuju.

 

Ukratko, „Lex šerifom“ je ukinuta demokratska procedura na – u Europi – najvažnijem, lokalnom nivou. Tamo gdje bi se demokracija trebala najviše prakticirati, Hrvatska je ukida. Čime? Odredbom, primjerice, o istovremenom raspuštanju predstavničkih tijela i gradonačelnika, odnosno, načelnika ili župana. Ako se skupština ili vijeće samoraspusti, ako se ne izglasa proračun, raspisuju se izbori za članove vijeća ili skupštine ali ne i za gradonačelnika, odnosno, načelnika ili župana. Što god da lokalni šerifi naprave, ostaju i dalje na vlasti.

 

Osim ako ih se ne sruši referendumom, koji je, zbog nevjerojatnih, antidemokratskih odredbi, također unaprijed osuđen na propast. Dakle, Alojz Tomašević ostaje i dalje župan, mada ga HDZ želi – s naknadnom pameću, naknadnom principijelnošću, i naknadnom, zečjom hrabrošću – prije izbaciti nego što on sam, formalno, napusti stranku. A ostaje župan jer mu je to omogućila upravo njegova stranka zakonskim ćedom Plenkovićeva i Bandićeva političkog braka. Da bi spasio svoju fotelju, Plenković je ukinuo demokraciju na lokalnoj razini. Da bi ironija bila veća, upravo je Plenković, odnosno, HDZ pod vodstvom Plenkovića dobio glasove onih kojima je ukinio pravo da utječu na procese između dva izbora.

 

Čime je trgovačka, dakle, interesna koalicija branila protudemokratski i protuustavni „Lex šerif“? Tragikomične argumente je iznio jednako tragikomičan ministar uprave Lovro Kuščević, koji se javlja na telefon i pressice otvara s: „Hvaljen Isus!“ (jer je to, nedotupavo tumači, hrvatski pozdrav, koji, valjda konkurira onom jednako hrvatskom „Za dom spremni“). Čime to Kuščević opravdava mini državni udar? „Time smo spriječili 150 prijevremenih lokalnih izbora u godinu dana!“ – kaže ministar, podmečući građanima laž.

 

Koliko je do sada, po važećem zakonu, bilo prijevremenih izbora u godinu dana u lokalnim i regionalnim jedinicama? U prosjeku 12! Pa da ih je bilo i 120, još uvijek je jeftinije nego imati na čelu gradova ljude poput Milana Bandića ili na čelu županija ljude poput Alojza Tomaševića. Uz to što je ukinuo demokraciju u općinama, gradovima i županijama, Lex šerif omogućava bujanje birokracije, nered u financijama te upletanje Vlade bez iakvoga reda i logike.

 

Dakle, iako zna da Tomašević neće dati ostavku na funkciju župana, iako zna da je Tomaševića gotovo nemoguće smijeniti, iako je još prije nekoliko tjedana HDZ podržao Tomaševićev proračun, iako će i premijer i ministri i dalje surađivati s Tomaševićem, i Plenković i HDZ tobože traže od Tomaševića da se odrekne fotelje župana. Shvatili ste; sve je to samo predstava za javnost. Bacanje prašine u oči. Tomašević je, kao i Bandić, trebao otići s političke funkcije čim ga je žena optužila da ju psički maltretira i tuče. Da je sumnja osnovana potvrđuje i optužnica. No, optužnicama se i državni i lokalni šerifi rugaju. Optužnice su, dapače, dokaz njihova mačizma, frajerstva, sposobnosti te ugleda u političko-tajkunskom podzemlju. A da je gotovo sve što nam servira politika – rekli bi susjedi Srbi – šarena laža, dokaz je i obrazovna reforma. Koje, naravno, neće biti.

 

O tome je glasnogovorila Sabina Glasovac, jedna od suvislijih, principijelnijih i hrabrijih SDP-ovki. „Umjesto uvođenja nužnih promjena, Andrej Plenković je odlučio politizirati obrazovni sustav imenovavši sebe na čelo Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu strategije obrazovanja, a ministrici obrazovanja Blaženki Divjak time ‘opalio šamar’” – primjećuje točno Glasovac. U strukovnim školama neće biti informatike, što znači da neće biti ni reforme. A ne može je ni biti kad je vodi premijer, nestručnja. A reformu obrazovanja diletant vodi to po naputcima Hrasta i Grozda, udruga koje nas vuku natrag u srednji vijek.

 

VEZANI ČLANCI