09.01.2018. Zašto Pavić ne pita Habijanca?!

Kategorija: Komentar | Objavljeno: siječanj 9, 2018 |

Ima li vlast veze s narodom? Ima. Narod je bira. Istina, mediji pod kontrolom centara moći, ponešto onih političkih, a u većoj mjeri tajkunskih, nameću izbor. Čime? Krivotvorenjem činjenica, uzastopnim i upornim ponavljanjem laži i koristoljubivim favoriziranjem stranaka, odnosno, političara. U vlasti se, dakle, zrcali i narod. Svugdje. I u Hrvatskoj, i u Švedskoj, i u Sjedinjenim Američkim državama koje su daleko – kako joj tepaju – od kolijevke demokracije, ali i u Sloveniji, čiji političari zlokoriste granični spor s Hrvatskom u predizborne svrhe.

 

Skoči na video

 

Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec jest, djelomično, slika i prilika Slovenaca. Erjavca, političkog prevrtljivca, kameleona i nedopupavog političara, ne biraju niti Hrvati, niti Eskimi, već, na vlastitu sramotu, Slovenci. Kao što su mnogi naši zastupnici u Saboru, ali i ministri, naša sramota. Iako rođen u Belgiji, Erjavec je egzemplar balkanskog političara. Uostalom, stasao je i formirao se u Sloveniji. Erjavec mnogim svojim javnim nastupima ostavlja dojam tupog smutljivca, koji se prvi, u telefonskom razgovoru – što pak je jedan od očitih dokaza njegove neinteligencije i neprofesionalnosti – 2015. pohvalio da će Slovenija dobiti izlaz na otvoreno more.

 

Erjavec je, dakle, izravno sudjelovao u namještanju rezultata arbitražnog sporazuma, koji je, ruku na srce, dokaz da balkanizma ima u svim porama Europske Unije. Nakon što je otkriveno da Slovenci namještaju arbitražnu odluku, što je kriminalno djelo, Hrvatska se povukla iz postupka, a Erjavec, sudionik kriminalnog čina, i dalje je ostao ministar vanjskih poslova. I sve vrijeme Hrvatskoj prijeti. Tako je šef upokojeničke, odnosno, umirovljeničke stranke, političar koji sramotno pretrčava s ljevice na desnicu, poput naše sramote Vrdoljaka, prijetio da će Hrvatskoj minirati turističku sezonu. Prijeti Erjavec da će Slovenija tužiti Hrvatsku zbog toga što ne prihvaća izmanipuliranu odluku arbitraže.

 

A poštuju li odluku arbitraže o granici Slovenci? Ne. Da poštuju, Slovenija bi povukla, primjerice, vojsku sa Svete Gere, koja je i arbitražnom odlukom pripala Hrvatskoj. Erjavec i ostatak slovenskih manipulatora mogli bi optuživati Hrvatsku za nepoštivanje odluke da se te odluke Slovenija sama pridržava. Politički Balkanci iz Ljubljane i dalje nevješto glume Europljane. Kao što politički Balkanci iz Zagreba – najmanje ih je, naravno, mentalnih i zavičajnih Zagrepčana – i dalje glume kako im je stalo do hrvatskih radnika, te da su pronašli formulu kako zaustaviti iseljavanje Hrvata. Slušam čime to stanoviti Marko Pavić, Plenkovićev stažist iz Bruxellesa, a sada ministar rada, kani zaustaviti iseljavanje pametnih, mladih i talentiranih. I čudom se čudim. Sprda li se to Pavić? Tvrdi da će se mladi prestati iseljavati jer će država olakšati stažiranje?

 

Koliko od države pedesetpostotno stažiranje traje? Godinu dana. A kud će nakon tih godinu dana mladi odstažirani ljudi? Na cestu, naravno. Samo se neki Kim Jong-unov posilni može, poput Pavića, hvaliti povećanjem mjesečnih plaća u visini jedne zapadnoeuropske satnice, te povećanjem mirovina za, otprilike, jednu četvrtinu ili jednu trećinu te satnice. U isto vrijeme komunalije i hrana povećane su za 30 posto. U Hrvatskoj 200 tisuća penzionera ima mirovine tisuću ili manje od tisuću kuna. Prosječna mirovina je 2400 kuna. Minimalna plaća je tu negdje, 500 kuna veća. Hrvatski minimalac je od 2008. porastao za 14 posto, mađarski za 51 posto, poljski za 45, bugarski za 50 posto a u baltičkim zemljama za 70 posto. Zemlje za koje je Hrvatska nekad bila zapad, danas nas prestižu.

 

A Pavić se hvali sramotom. Za razliku od Pavića, predsjednik Uprave križevačkog Radnika i predsjednik Udruge poduzetnika u graditeljstvu Mirko Habijanec shvaća dubinu problema. Habijančeva građevinska tvrtka kvalificiranim radnicima, majstorima, za rad u Njemačkoj nudi neto plaću od 17 tisuća kuna, plus plaćen stan. Je li to puno? Habijanec kaže da nije, jer su minimalne plaće kvalificiranih tesara ili zidara u Njemačkoj oko 2500 eura.

 

Toliko radnike trebaju platiti i hrvatska poduzeća koja posluju u Njemačkoj. Pojašnjava Habijanec zašto radnici bježe iz Hrvatske glavom bez obzira: „Imamo problema s radnom snagom jer je školski sustav loš, zakazale su i država i županije. Malo se ljudi školuje za proizvodna zanimanja. Problem su i male plaće“. Znači li to da Habijanec svoje radnike u Hrvatskoj plaća više? Plaće su im do devet tisuća kuna neto. „Na minimalnim plaćama ne može se graditi standard ljudi“ – kaže Habijanec, koji pokušava radnicima pomoći i u gradnji kuća za njihove obitelji. Iskustvo ga je naučilo da je samo zadovoljan radnik dobar radnik. Pavić to, naravno, ne zna. Ovo malo radnoga vijeka Pavić je činovničio i realni mu je sektor, proizvodnja, blizak kao meni upravljanje svemirskim brodom. Iz Hrvatske ljudi odlaze jer je palariziran sustav. Korupcija je enormna. Nepotizam je nepodnošljiv.

 

Neznanje upravljača je enciklopedijsko. Cvjeta populizam i partoitokracija. U Zagrebu uzde drže u rukama oni koji se još uvijek bore protiv Tita. Pada i zaposlenost ali i standard. Nesigurnost nikad nije bila veća. Veza treba čak i za upis u vrtić, u kojima se s pet obroka hrani desetero djece. Imate li veze ili boračkog staža, upisat ćete dijete u bilo koju srednju školu bez obzira na ocjene. Jednako važi i za upise na fakultete. S tim da treba napomenuti da djeca moćnika uglavnom studiraju vani, a da ih nitko ne pita odakle im novac. Državne tvrtke, uz časne izuzetke, zapošljavaju samo podobne. Kupnja stana je noćna mora, na koju se odlučuju rijetki. Zna li o tomu Pavić išta? Ne zna, i ne zanima ga. Zato nisu – trebao bi znati biskup Košiću – dezerteri oni koji odlaze, već oni koji ih na odlazak tjeraju.

 

VEZANI ČLANCI