08.01.2018. Može joj se samo nakloniti

Kategorija: Komentar | Objavljeno: siječanj 8, 2018 |

Ovaj put na samome početku o dvije, tri dobre stvari, a za njih su se pobrinuli šef IDS-a Boris Miletić, šef HSS-a Krešo Beljak i glumci zagrebačkog HNK-a. Svi su na vrijeme progledali. Miletić je shvatio da glorifikator četništva i velikosrpske okupacije dijela Hrvatske ne može pjevati u Istri na proslavi pravoslavne nove godine, a Beljak da političaru koji relativizira nasilje nad ženama, nije mjesto u HSS-u. Beljak se, s pravom, poziva na političku odgovornost, a Miletić – iako s malo zakašnjenja – reagira na podvalu istrijanskih Srba, koji su nakanili slaviti ulazak u 2018. uz notornog četnika Drljaču, propagatora SAO Krajine i osuđenog zločinca Kapetana Dragana. Drljača bi sada, vidi vraga četničkoga, širio ljubav i veselje.

 

Skoči na video

 

Uz, vjerujem onu: „Tko nas, bre, zavadi?!“ Grad Pula je čak prihvatio pokroviteljstvo Drljačina nastupa. Je li taj nesuđeni novogodišnji angažman prvo pojavljivanje Drljače u Hrvatskoj nakon rata? Nije. Hvali se Drljača da u Hrvatskoj pjeva na mnogim slavama i dernecima. No, nakon što su protiv Drljačina arlaukanja u Puli s pravom glas digli Istrijani, a među njima i branitelji, Miletić je poručio: „Drljača neće nastupiti u Puli. I točka!“ Da poštujemo slične principe i kada je ostatak estrade u pitanju, mnogi srpski pjevači i sastavi ne bi nikad mogli u Hrvatskoj nastupiti. Niti bi onima koji su slavili SAO Krajinu, ikad palo na pamet doći u Hrvatsku, koju su u ratnim godinama toliko ružili.

 

Svi ostali, ma otkud dolazili, dobro su došli. Je li na podvalu Srpskog narodnog vijeća reagorao Milorad Pupovac? Nije, naravno. Izvjesni Željko Jakopović, HSS-ovac, zamjenik požeško slavonskog župana Alojza Tomaševića, svojim je medijskim istupom potvrdio da mu je politički moral posljednja rupa na sviralu, pa zato brani nasilnika Tomaševića. Jakopović brani nasilništvo na ženama, jer je ono, nedokazivo. Odvija se, u većini slučajeva, u četiri zida. Jer neandertalci mlate žene kukavički, tako da nitko ne vidi, a potom kukavički, kao što su kukavički mlatili žene, lažu javnosti da ni muhu ne bi zgazili. Ovaj put je u obranu HDZ-ovog nasilnika Tomaševića stao HSS-ovac.

 

Udružili se ljudi. Što ih je udružilo? Sličan odnos prema ženama, zlodjelo. Jakopović izgleda nikad nije čuo za političku odgovornost, kojoj su podložni političari u demokratskijim državama. No, kako bi političkoj odgovornosti bio sklon Jakopović, kad joj nije sklon, primjerice, ni šef HDZ-a a ni šefovi mnogih drugih stranaka. I oni – kad se pojavi sumnja – isprazno brbljaju u presumpciji nevinosti, ne znajući da je mnogo razumljivije reći; pretpostavka umjesto presumpcija. Dva su Njemačka predsjednika podnijela ostavku zbog sumnje da su zlorabili položaj, i nisu se pozivali, naravno, na presumpciju nevinosti. Kad se pojavi i sumnja da je neki političar u Danskoj, Švedskoj ili Norveškoj počinio prekršaj ili zlodjelo, taj političar odmah daje ostavku, a zatim na sudu dokazuje svoju nevinost. Obzirom na to što su sve hrvatski političari skrivili, da se držimo moralnih načela, s hrvatske političke scene bi trebalo u roku odmah nestati nekoliko političkih stranaka i nekoliko stotina političara.

 

Zato Jakopović ne želi talasati. Dobro mu je uz Tomaševića, pa traži da javnost pričeka okončanje sudskog procesa koji kod nas traje godinama ili desetljećima. Krešimir Beljak je reagira onako kako bi u takvim slučajevima trebali ragirati svi predsjednici stranaka. Beljak je suspendirao Jakopovića i traži – zbog podrške nasilniku – izbacivanje Jakopovića iz HSS-a. Od Beljaka bi, ovaj put, trebao učiti i Andrej Plenković koji već mjesecima moljaka Alojza Tomaševića da se urazumi te podnese ostavku na mjesto župana. Uz istarskog župana te šefa HSS-a Beljaka, odlično su i odlučno reagirali glumci zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta. Što pak su to dramski umjetnici napravili? Pobunili su se protiv odluke zagrebačke skupštine, koja je za člana Kazališnog vijeća imenovala Zlatka Hasanbegovića, koji vjerojatno zna kako HNK izgleda, ali samo izvana. Morao je Hasanbegović baciti oko na zgradu HNK, jer je na njoj opazio ploču s njemu mrskim imenom Maršala Tita.

 

Zašto su glumci HNK protiv Hasanbegovića u njihovu Vijeću? Jer s kazalištem čovjek veze nema, ali je Hasanbegović, iz ideoloških pobuda, HNK napadao sve u šesnaest. „Iako gospodina Hasanbegovića u našem kazalištu još nismo imali prilike upoznati, ni tijekom tekuće sezone niti za vrijeme njegova kratkog mandata na čelu Ministarstva kulture, njegove javne objede o našem kazalištu, koje je okarakterizirao kao ‘stožer pseudoljevičarskog parakazališnog aktivizma’, ne ostavljaju previše prostora mašti’“ – kažu istaknuti dramski umjetnici Alma Prica, Ksenija Marinković, Barbara Vicković, Nina Violić, Olga Pakalović, Iva Mihalić, Ana Begić Tahiri, Ivana Boban, Krešimir Mikić, Bojan Navojec, Dušan Bućan i mnogi drugi ljudi od kazališta. Pred Almom Pricom nekulturnjak i nekazalištarac Hasanbegović, poznat jedino po filoustaštvu i skandaloznom – srećom kratkom – šefovanju u Ministarstvu kulture, protiv kojeg se digla kulturnjačka i intelektualna Europa, može stati mirno i nakloniti joj se.

 

Onoliko koliko su Alma Prica ili Nina Violić pozitivke u kazalištu, promicateljke hrvatske kulture, toliko je Hasanbegović u svom ovom kratkom političkom djelovanju negativac, promicatelj nekulture. Prica uzdiže hrvatsku kulturu a Hasanbegović je unižava, sramoti. Glumci HNK podsjećaju da je Hasanbegović za kratkog mandata ministra kulture pokazao “zabrinjavajuću sklonost restrikcijama slobode demokratskog društva”. Zato su opravdane sumnje da Hasanbegović dolazi u HNK kako bi ga – pazite vi tog apsurda – pohrvatio te da bi se svetio političkim neistomišljenicima.

 

Time što je postavila Hasanbegovića za člana Kazališnog vijeća, skupštinska većina je dokazala da nema dobre namjere prema hrvatskoj kulturi.

 

VEZANI ČLANCI