06.12.2017. Patriot bi protjerivao i vješao!

Kategorija: Komentar | Objavljeno: prosinac 6, 2017 |

„Hrvatska je desetljećima izložena destabilizaciji od strane trojanskih konja, nevladinih udruga. Sad će u Kanadi odlikovanje dobiti časnik koji je tvrdio da je desetak tisuća Srba pobijeno u Oluji. Izraelski je parlament nedavno donio zakon koji kaže da ‘ili ste lojalni državi, ili nemate pravo na državljanstvo’. Ja bi sve izdajnike prognao iz države, sudio im za veleizdaju i izdaju!“ – rekao je… Tko? Željko Glasnović, saborski zastupnik koji sebe ubraja među rijetke velike Hrvate, egzemplare, uzore. Što znači biti lojalan državi?

 

Skoči na video

 

Povinovati se uzusima koje nameću likovi poput Glasnovića, Culeja, kao vrijeme promjenljive predsjednice Grabar Kitarović, Plenkovića, koji ima jedno mišljenje za Bruxelles, Berlin i Washington a drugo za domaću raju, Jandrokovića koji je prvo mislio, valjda, Tuđmanovom glavom, potom Sanaderovom, pa Kosoričinom, pa Karamarkovom i, sada, Plenkovićevom?! Eto, Glasnović jasno kaže da bi on – da je vlast – bio kriterij za protjerivanje iz Hrvatske, on bi upravljao sucima koji bi donoslili presude po njegovu naputku, tiranizirao bi sve koji ne misle glasnovićevski, primitivno, staljinistički. U Hrvatskoj je bilo i prije ’90., i nakon ’90. i bit će takvi smo – staljinista, odnosno, onih, koji bi po kratkom postupku skratili za glavu sve drukčije, sve one koji se usude govoriti ono što misle.

 

Glasnović i njemu slični, razni – primjerice – esihbegovići – uredili bi Hrvatsku na svoju sliku i priliku. Bila bi to – jasno daje do znanja Glasnović, i to ne bilo gdje, već u Hrvatskome saboru – staljinističko-fašistička, dakle, daleko ružnija države od ove u kojoj sada živimo a da, po Glasnoviću, dobrim dijelom to i ne zaslužujemo. Za razliku od Glasnovića, ja sam oduvijek – kao i moja pra, pra obitelj – u Hrvatskoj, u Hrvatskoj smo plaćali porez, u Hrvatskoj sam oduvijek glasnogovorio, i u onoj bivšoj, i u ovoj današnjoj Hrvatskoj. I neće mi, naravno, neobrazovani tipovi poput Glasnovića nametati mišljenje, propisivati što jest a što nije domoljubno. Mislim, dakle, jesam. Imam pravo misliti i da su se tipovi poput Glasnovića vratili u Hrvatsku samo zato što su osjetili miris oružja, da ne kažem – krvi. Da smo se s današnjim susjedima i – govorili su demagozi poput Glasnovića – negdašnjom braćom razišli kao Česi i Slovaci, ne bi, pretpostavljam, mnogi glasnovići ni promirisali u Hrvatsku.

 

A za to je dokaz rat koji oni vode i nakon rata. A vode ga protiv neistomišljenika, kao ekspozitura onih koji bi uz titulu velikohrvata – taj vam se pojam, za one koji će tekst pročitati, ne piše velikim početnim slovom – prigrabili, zbog puške koju su nosili, moć veću od bilo koje, čak i autokratske vlasti. Glasnovići, glogoški i klemmi bi braniteljima dali svu vlast. Vojnohuntirali bi nas. Hapsili sve nepodobne. A tko su ti nepodobni? Identificirao ih je Glasnović. To su, citiram; „razmažena derišta recikliranih komunista, kvazi intelektualaci, skojevke neobrijanih nogu, banda anarhista i boljševičkih sotonista, podivljali titojungend“. A kako sve te narodne neprijatelje prepoznati?

 

Zna Glasnović. Imaju blijedi ten kao da su robijali u KPD Zenica, vratovi su im kao pet kuna, imaju duge prste od igranja video igara, a glave su im u odnosu na tijelo nesrazmjerne veličine… Njihove AVNOJ face, ne pokazuju ni najmanji trunak ikakve emocije. Patološki mrze sve što je hrvatsko i žale za izgubljenim privilegijama njihove propale države“. Naravno, takve bi staljinist Glasnović pendrečio te, kao što reče jednom Antun Vrdoljak, izdegenisao im bubrege.

 

Eto točnog Glasnovićevog recepta: „U razvijenim demokracijama kad manjina tlači većinu to se rješava pendrekom i suzavcem. Predlažem osnivanje zaklade koja će omogućiti jednosmjerno, bespovratno putovanje mladih titoista i njihovih vođa sa neobrijanim nogama za Piongjang. Tamo će imati sve vrijeme svijeta uvježbavati vlastitu kvazi demokraciju“. Ako itko ikoga tlači, onda građane – a oni su u Hrvatskoj, slažem se, manjina – tlače tipusi poput glasnovića i oni koji uz pomoć tih glasnovića vladaju hrvatskom državom.

 

A ako su država ljudi, onda bi Hrvatska kakvu propisuje Glasnović mogla biti još ružnija. I iz nje će se iseliti – po prognozama i Ujedinjenih naroda i CIA-e – nekoliko stotina tisuća ljudi. Otići će svi oni koje vlast ne može prisiliti da mrze sve što je drukčije. Do kraja stoljeća, ostane li sve po starom, glasnovićevskom receptu, iz Hrvatske će iseliti gotovo milijun ljudi. Toliko o njihovom domoljublju. Uglavnom je to ljubav iz koristoljublja. Na ovaj način propisivano i preporučivano, domoljublje jest posljednje utočište hulja. Čuvajte se osoba kojima je domoljublje profesija.

 

Prihvaćam onu Gandhijevu o patriotizmu: „Patriotizam je čovjekoljublje. Ja sam patriot zato što sam čovjek i što volim ljude. Ja nikoga ne isključujem!“ Glasnović, jasno, isključuje sve one koji nisu poput njega, jer njegova poimanje patriotizma nema nikakve veze s čovjekoljubljem. Ljude bi protjerivao i vješao. U ime patriotizma započinjao bi nove ratove, ratove protiv drukčijih u državi koju svojata. Takva mrzilačka stajališta Plenković i Grabar Kitarović nikada nisu osudili. Kako i bi kad im u leđa puše intelektualac glasnovićevskog usmjerenja, Milijan Brkić.

 

VEZANI ČLANCI