06.03.2018. To može smisliti samo bolestan um!

Kategorija: Komentar | Objavljeno: ožujak 6, 2018 |

S pravom znanstvenik svjetskoga glasa Ivan Đikić pita predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zvonka Kusića vidi li on kakav je život normalnih, dakle, malih ljudi? Čime je to akademik Kusić izazvao Đikićevu reakciju? Tvrdnjom da u Hrvatskoj najviše rade – akademici. Ako stvarno te mudre, sijede i školovane glave, ljudi znanja i iskustva rade najviše, i rade, valjda, na dobrobit Hrvatske, odnosno, građana, nešto ne štima.

 

Skoči na video

 

Kako to da taj ogroman rad najumnijih ljudi izaziva minoran efekat? Uloženi pamet i rad nisu proporcionalni s rezultatima. Smisao akademije nije u tome da postoji, već da utječe. A kako HAZU, odnosno, njen predsjednik utječu na društvene procese, vidljivo je i iz rezultata Vijeća za suočavanje s prošlošću, točnije, vijeće za uljepšavanje fašističke prošlosti i za progon crvene zvijezde.

 

Da europski sudovi nisu rekli kako se između crvene zvijezde i fašističkih simbola ne može i ne smije stavljati znak jednakosti, Kusićevo bi Vijeće, bez dvojbe, petokraku zabranilo. Što pak je dokaz da su u tom Vijeću ljudi koji ne razlikuju katedralu od centralnog komiteta. Mada među njima, ruku na srce, nema velikih suštinskih razlika. „Kritike s lijeve i desne strane pohvala su Vijeću, to znači da smo na dobrom putu, taj dokument je za budućnost, za mlade naraštaje“ – tvrdi akademik Kusić.

 

U čemu je Vijeće na dobrom putu ako s njihovim preporukama o tretmanu simbola iz prošlosti nitko nije zadovoljan?! Kusićeva logika; mora da smo u pravu kad nas svi napadaju, je najprljavija politička demagogija. Plenkoviću su Kusić i Vijeće poslužili da se iza njih sakrije, te da ima i institucionalno pokriće da sve otvorenije koketiranje s ustaštvom. Tezu da je neki čin istovremeno protuustavan i društveno prihvatljiv mogu zagovarati anarhisti ili polupijano društvo iz neke prigradske birtije, ali ne i tijelo koje je oformio premijer i kojemu predsjedava predsjednik nacionalne akademije znanosti i umjetnosti. Njihova je podudarnost sa stvarnošću doista slučajna i nenamjerna. Poput akademika Kusića, uspjesima se – već mjesecima – hvali i premijer Plenković.

 

Od kako su on i njegovi kompanjoni na vlasti, u Hrvatskoj, kad ga slušate dobijate takav dojam, teku med i mlijeko. Potocima. Ali, naravno, samo za odabrane. Za elitu. Sa sirotinjom se vlast sprda. Sjećate se što govore političari na vlasti za svake elementarne nepogode?! Vlada će građanima nadoknaditi svu štetu. Nadoknađuje li? Ne, naravno. Vlada je Milici Kosović iz Kistanja za izgorjelih 1500 trsova vinove loze poslala rješenje da joj se isplati 55 kuna! Ljudima koji su nekoliko puta poplavljeni nije isplaćena još ni kuna, a obnovljene ili ponovno izgrađene kuće u Gunji bile su skuplje od stanova u centru Zagreba. Nakon što je dobila rješenje od nesebičnoj pomoći države od 55 kuna, Milica Kosović je rekla: „Više sam platila papire koje sam morala da vadim i prikažem što je što. Tih 55 kuna mi ne treba.

 

Hvala državi što mi je dala veliku pomoć i puno im hvala što se rugaju sa sirotinjom“. Što će na to reći premijer Plenković? Ništa. Baš on vodi brigu o sirotinji!? On je postavljen na mjesto predsjednika Vlade da skrbi o bogatima, da se bogati u Hrvatskoj osjećaju kao u raju. A onima kojima se ne sviđa što i kako rade Plenković ili akademik Kusić, široko vam polje. Granice su otvorene, možete otići kad god hoćete. Štovateljima ustaških simbola, širiteljima mržnje i lopovima Hrvatska je taman, po njihovoj mjeri.

 

Naročito sudstvo, koje, po akademiku Kusiću, i nije tako loše. Jer, Akademija se nije nigdje toliko angažirala kao u pravosuđu. Što pokazuju slučajevi poput Horvatinčićevog, Bandićevog, Sanaderovog i stotine drugih, u kojima moćnici nikad neće odgovarati za zlodjela. Zbog čega, kada govori o sudstvu, akademik Kusić ne uključi minimum logike, umjesto da optužuje medije da prate samo procese od kojih mogu napraviti spektakl. Stvar jest u tome što u Hrvatskoj postoje dvije kategorije građana, oni moćni i nedodirljivi, i sirotinja, na kojoj se državne institucije nemilo iživljavaju, što pokazuje i slučaj Milice Kosović iz Kistanja. Sudovi ne kažnjavaju elitu. Kažnjavaju one bez zaleđa, one bez novca. I naravno da svi ne mogu sve kupiti. Kupiti sve, pa i slobodu, mogu samo moćni i bogati.

 

Sudovi i suci su rak rana hrvatskoga društva, koje ne može biti demokratsko sve dok uistinu – kao što piše u Ustavu – ne budemo svi pred zakonom jednaki. A da se zakona ne treba pridržavati kao pijan plota ne poručuje samo akademik Kusić, već i poznati širitelj mržnje Damir Agičić, pomoćnik ministra poljoprivrede za veterinarstvo i sigurnost hrane, koji je inspekcijama preporučio da pred uskrs ne kontroliraju kvalitetu hrane. Baš u vrijeme kada se hrana najviše kupuje, vlada ukida inspekcijske pohode. To može smisliti samo bolestan um. Um koji građanima ne želi dobro.

 

VEZANI ČLANCI