05.10.2017. Ovo je Alojz Tomašević

Kategorija: Komentar | Objavljeno: listopad 5, 2017 |

Davor Bernardić preporučuje kolegi Andreju Plankoviću zelje, jer je – kaže Bernardić -kupus zdrav i liječi anemiju. Dobrohotan savjet anemičnom premijeru. No, bojim se da Plenkoviću neće pomoći ni dvije kace kupusa dnevno da nahrani neman zvanu kronična anemija. Kao što ni dvije miljarde kuna, pa ni dvije milijarde eura, nisu bile dovoljne da se njima nahrani neman zvana Agrokor, koju su najviše hranili – jer su najviše bili na vlasti – upravo HDZ-ovci, a dobrim dijelom – punih osam godina – i SDP-ovci.

 

Skoči na video

 

Gazdi Todoriću nitko nije smio kvariti raspoloženje, nitko mu nije smio gledati u račune a kamoli javno posumnjati da radi krivo. On je bio sinonim uspješne Hrvatske, govorili su i političari ali i ekonomisti koji danas seciraju prezaduženi Agrokor. Todorić ih je, zapravo, imao sve u malom džepu, pa se zato nitko nije usudio uzeti olovku u ruke – jer mnogi računala ne znaju ni upaliti, a kamoli se njima služiti – i izračunati premašuju li krediti založenu imovinu, koliko i, ako premašuju, kada bi se ta kula od karata mogla srušiti. Je li danas glupo kukati nad prolivenim mlijekom?

 

Nije. Treba vidjeti – zato podržavam Bernardićevim ultimativni zahtjev za formiranje saborskog istražnog povjerenstva – tko je sve sudjelovao u prolijevanju mlijeka. U kriminalu. Treba vidjeti tko su bili ti koji su bespogovorno služili Todoriću. E, vidite, njih treba lustrirati, a ne starce od 90 i kusur godina, koji su bili na vlasti pedesetih ili šezdesetih godina prošloga stoljeća. Treba iz javnih poslova skloniti sve one koji bi još godinama nama mogli natovarivati bijedu na leđa a sebi milijune na račune u bankama nedohvatljivim hrvatskome pravosuđu.

 

Treba lustrirati sve one koji su, primjerice, dopustili da se Kulmerovi dvori prenamjene u privatnu rezidenciju Todorićevih, one koji su omogućili Todoriću da se u društvu domaćih i bjelosvjetskih lakomaca bahati na Smokvici bez lipe nadoknade. Za to nije kriv Todorić već država, odnosno, vlasti koje su mu to omogućavale. Sve je one silne milijarde kuna poticaja Todorić dobivao preko reda, bez kriterija i, sad je došlo na vidjelo, uludo. Kao što je, uostalom, država uludo potrošila gotovo čitav hrvatski proračun na poticaje seljacima koji danas ne proizvode ni 50 posto hrvatskih potreba za poljoprivrednim proizvodima, što svojom krivicom, što krivicom države. Jer vlasti su seljacima davale poticaje ne da unaprijede poljoprivredu, već da kupe glasove. Todoriću pak su davali da se ne zamjere gazdi.

 

Zato se Plenković nema pravo izrugivati s opozicijom koja je, kada je spašavanje Agrokora u pitanju, kaže premijer, napravila par selfija u kupusu. Bolje i to nego da čini ono što čini Vlada; mlati javnost lažima i frazetinama kao vola u kupusu. Pet minuta nakon 12 bit će utvrđeno da je Agrokor još jedna u nizu sustavnih pljački, zbog kojih ni pljačkaš ni njegovi pomagači neće odgovarati. Ili će slučaj otići u zastaru, ili će u zastaru otići glavni glumci. Gnjusni su, ljigavi, prepotentni a ponekad i maloumni komentari lažnog blogera Todorića, kao što je neprobavljivo i prenemaganje Plenkovića da nas on i Vlada spašavaju. Spasit se možemo jedino mi sami. Kako?

 

Da nesposobne i pokvarene političare zamijenimo sposobnima i poštenima. Sinoć sam govorio o još jednoj neviđenoj blamaži vlasti, a blamažu je pruzročio ne župan požeško-slavonski, već predsjednik HDZ-a Plenković, HDZ i pojedini svećenici koji opravdavaju nasilje Alojza Tomaševića. Uz komentar, sve je vrijeme, uz fotografiju Vedrana Neferovića, stajala i fotografija Tomislava Tomaševića, počitičara koji je oličenje principijelnosti i – nadam se da me neće demantirati – poštenja.

 

Bila je to nenamjerna pogreška u montaži. Ispričavam se gospodinu Tomislavu Tomaševiću i svim gledateljima Mreže. Alojz Tomašević do popodneva – kad ovo pišem – još uvijek nije torpediran iz HDZ-a, kojem se, na najvišoj istanci, obraćala Tomaševićeva supruga Mara, razotkrivajući župana kao nasilnika. Priznaje Plenković da mu je gospođa Mara Tomašević pisala, ali, pokušava premijer uobičajenom floskulaškom, tragikomičnom konstrukcijom rečenice, koja nije, naravno u duhu dobroga hrvatskoga jezika, sprati svaku odgovornost sa svojih leđa: „To nije preneseno mojoj pozornosti!“. Molim?! Što kaže?! Kaže da nije preneseno, ili, bilo bi onda bolje – prineseno njegovoj pozornosti! Eto, kakvu glupost može izroditi prenemaganje. Plenković jest odgovoran za to što je Požega postala slučaj.

 

Jer je Plenković dopustio da Vedran Neferović, koji je pretukao novinara, bude zamjenik župana. Na taj je način Tomaševiću dao do znanja da tući ljude za HDZ nije krimen. Plenkovićeva poruka je jasna; mlatite novinare. I svećenik Ivan Ike Mandarić brani nasilnika Tomaševića, Alojza Tomaševića, jer crkva ženu i dalje tretira – kao što ju je tretirala stoljećima – kao manje vrijednu, podložnu muškarcu, griješnu, a griješnici moraju ispaštati. Pa i batinama. I moraju biti kuš. Zato gospođi Mari mnogi okreću leđa, a najviše rođaci, djeca, prijatelji. Živimo u velikoj moralnoj kaljuži, u kojoj najviše prosperiraju nasilnici, lopovi i gastropodi.

 

VEZANI ČLANCI