05.04.2018. Labudica hrvatske politike

Kategorija: Komentar | Objavljeno: travanj 5, 2018 |

Čak je i HNS ocijenio da predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović učestalim gafovima pokazuje zabrinjavajuću nedoraslost funkciji. Mogu li o nedoraslosti, neuvjerljivosti i gafovima govoriti tipovi poput Predraga Štromara i Ivana Vrdoljaka? Mogu. Nema zakona koji bi zabranjivao licemjerje. Što je nedoraslije, bezočno lagati, kao što to čini Vrdoljak, ili svaki drugi dan mijenjati stavove, kao što to čini predsjednica Grabar Kitarović? Kada to čini predsjednica, opasnije je. Naročito kada se druži s polusvijetom, kojega je bilo i na inauguraciji, i na rođendanskim proslavama, i na službenim domjencima u Titovoj vili. Na kojoj je Grabar Kitarović temeljila veliki dio svoje predsjedničke kampanje.

 

Skoči na video

 

Neće vladati s Pantovčaka –ponavljala je iz dana u dan – Odmah se seli. Imat će ured bilo gdje, samo ne na Pantovčaku. Pantovčak će otvoriti za građane, dati ga na korištenje… Sve su to bila lažna predizborna obećanja. Grabar Kitarović je već debelo u drugoj polovici mandata, i još uvijek je na Pantovčaku, i ostat će do kraja mandata u Titovoj vili. Iz koje je jedino izbacila Tita. Bolje njega nego sebe! Otkud uopće ideja da HDZ kandidira Grabar Kitarović za predsjednicu? Kome je ona prvo pala na um? Kažu, Karamarku, u što sumnjam. Zbog čega sumnjam? Zbog toga što je Grabar Kitarović u to vrijeme bila visoko pozicionirana u NATO savezu, dakle, američki igrač, jer nitko se ne može u tom vojno-političkom savezu popeti visoko ako ne služi interesima Sjedinjenih Američkih Država.

 

Kružila je priča da je Grabar Kitarović prvo odbila ponudu, a potom ju je, nakon uvjeravanja da i nije protiv Ive Josipovića tako velika autsajderica, uspjeli nagovoriti. Da budem iskren, nisam vjerovao da Josipović s prednošću od deset posto može predsjedničku utrku izgubiti od za hrvatsku javnost već zaboravljene Sanaderove ministrice. Nakon što je u 2014. HDZ obznanio da će u predsjedničku utrku, Grabar Kitarović nije dala niti jednu po nečem dobrom upamćenu poruku. Javnost iz te kampanje pamti samo dva obećanja. Prvo je da neće na Pantovčak, a druga je da će Hrvatska, pod njenim vodstvom, postati jedna od najbogatijih zemalja na svijetu.

 

Kada su je politički konkurenti upozorili da u kampanji daje obećanja koja kao predsjednica ne može ispuniti, a vezana su uz ekonomiju, ponavljala je da predsjednik svojim autoritetom može mnogo. Može, ako uživa autoritet u narodu i u tri kao prst i nokat spojene vlasti. Kao što SDP ne bi ni 2000., a ni 2011. došao na vlast da HDZ nije sam sebi prepilio granu na kojoj je sjedio, tako ni Grabar Kitarović ne bi postala predsjednica države da Josipović, uz pomoć SDP-a i Zorana Milanovića, nije sam sebi nasapunjao dasku na kojoj se, konačno, poskliznuo.

 

Bilo je neugodno gledati sučeljavanja u kojima se Josipović dodvoravao desnici, ali i naglo uskrsloj političkoj zvijezdi Viliboru Sinčiću. Zbog čega je to činio? Zato da u drugom krugu Sinčićevi glasači prijeđu na njegovu a ne Kolindinu stranu. Bitku je Josipović izgubio, naravno, već u prvom krugu. Osim po nerealnim obećanjima i nevjerojatnoj političkoj demagogiji, po ćemu će predsjednica – s do sada najnižim predsjedničkim rejtingom – ostati upamćena u dosadašnje malo više od tri godine mandata?

 

Iako je zagovarala jedinstvo, u pobjedničkoj je noći prvo otišla šatorašima koji su političkim neistomišljenicima prijetili plinskim bocama i iz dana u dan, kao od HDZ-a instalirana paralelna vlast, sipali prema Banskim dvorima i Pantovčaku salve uvreda i slapove netrpeljivosti. Otišla se Grabar Kitarović dva puta pokloniti onima koji su tobože braniteljsku bunu podigli na dan kada je uhapšen Milan Bandić, onima koji su državu prevarili za porez, onima koji su građanima prijetili silom. Biti će predsjednica upamćena i po pojašnjenju zbog čega se na javnim nastupima ne može obratiti samo s građanke i građani. Zbog čega? Zato što su u građankama i građanima izostavljeni seljaci. Predsjednica je to rekla najozbiljnije. Takvih je ispada bilo nebrojeno.

 

Umjesto da Hrvatsku pretvara u jednu od najbogatijih zemalja na svijetu, predsjednica je vozila traktor, zidala, lijepila pločice, uvlačila se u mali vojnički traktor, propagirala – kada god je stigla – oružje, zalagala se za obavezni vojni rok, te za jedinstvo stvoreno na jednoumlju. Kojem? Njenom, naravno. Kada bi je mediji zbog svih tih gafova prozvali, optužila bi ih za mobing, kao što je, uostalom, optužila svim državnim činovnicima, dužnosnicima, sucima i šefovima državnih tvrtki uzornu predsjednicu Povjerenstva za sukob interesa Daliju Orešković da vodi privatni rat protiv nje. Nije, dakako, bilo riječi o privatnom ratu, već o provjeravanju tajnovitih činjenica vezanih uz razloge njena putovanja u SAD.

 

Bilo je to jedno od najbizarnijih posjeta jednog predsjednika države Sjedinjenim Američkim Državama. Put u Ameriku je bio tajnovit, obrazlagala je Grabar Kitarović, zato da njene bitne susrete s američkim moćnicima ne osujete neprijatelji Hrvatske. Vrh bizarnosti je predsjedničino izvještavanje za HRT ispred Bijele kuće. Bilo je toga još. Čim je zasjela na Pantovčak i izbacila iz ureda Tita, tražila je od Milanovića da sazove sjednicu Vlade, na kojoj će ona lupiti šakom po stolu. Od Milanovića je zaradila jedino opravdani podsmijeh. Koji je zaslužila i kada se – što do sada nije nikad učinio niti jedan visoko pozicionirani političar – s plesačima i autorima „Labuđeg jezera“ pridružila na poklonu u zagrebačkom HNK-u, kao da je, u najmanju ruku, jedna od labudica. Koja želi još dugo plesati.

 

VEZANI ČLANCI