05.03.2018. Što je teže voziti; državu ili autobus?

Kategorija: Komentar | Objavljeno: ožujak 5, 2018 |

HDZ je eliminacijom Dalije Orešković ugasio i posljednje svjetlo u tunelu, te, naravno, izabrao za predsjednicu podobnu osobu, osobu koja će znati slušati, osobu koja će – uz pomoć njoj prilagođenog Povjerenstva – kažnjavati one političare koji HDZ-u nisu važni. Na Natašu Novaković neće biti nikakvih pritisaka, jer će ona štititi sve one političke moćnike koji su trenutno bitni Andreju Plenkoviću, Kolindi Grabar Kitarović i još ponekom moćniku u HDZ-u. Povjerenstvo će kažnjavati samo kokošare, ili HDZ-ove političke suparnike.

 

Skoči na video

 

Tako je i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa – pod predsjedanjem Dalije Orešković uzorno tijelo i izvršnoj, i sudskoj, i zakodonavnoj vlasti – postalo politički instrument stranke na vlasti. Kao, što je to, uostalom, i Vijeće za elektroniške medije, i mnoga druga tijela koja bi trebala služiti građanima ne HDZ-u, HNS-u, patuljastom HSLS-u, ili jučer SDP-u. I Hrvatska televizija je servis, ali ne građana, već HDZ-a, moćnika iz vladajuće koalicije. HSLS-ovi ljudi, dakle, ljudi Darinka Kosora i dalje uništavaju medij koji bi trebao biti mjerilo nepristranosti, profesionalnosti i otvorenosti.

 

I to što čini vlast s HRT-om jest kriminal nad kriminalima. HDZ, HSLS i HNS novac hrvatske sirotinje troše za vlastitu promidžbu, te, naravno, za vlastititi materijalni probitak. Nad Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa je, dakle, zaveden red. Što to znači? Uvest će se pravilo divljega zapada; jačima sve, a sirotinji šipak. Da se slučajno ne zaboravi, treba ponoviti da je Nataša Novaković postavljena za šeficu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa u drugom pokušaju, sa 78 glasova, bez protukandidata.

 

Što dovoljno govori i o njenom moralnom integritetu. Naime, svaki bi moralan čovjek tražio ponavljanje natječaja i fer utakmicu. No i utakmice u Saboru, odnosno, Vladi, igraju se po pravilima Zdravka Mamića i Davora Šukera, u koje – da sve bude još tragikomičnije – trenutna vlast (izuzme li se, naravno, Milan Bandić, umočen do grla u nogometnu močvaru) upire prstom kao u nešto najnemoralnije što se u Hrvatskoj događa. No, nema većeg muljanja od onog na Markovu trgu. Za njih je i Zdravko Mamić mala beba. U odnosu na Ivana Vrdoljaka, Luka Modrić je u laganju totalni amater, poštenjak, koji govori ono što mu kažu da govori.

 

DORH je protiv Luke Modrića podigao optužnicu zbog lažnog svjedočenja, ali Cvitana laži zbog kojih je Hrvatska bačena u debelo balkansko blato, ne zanimaju. Ne zanima ga mešetarenje Plenkovića i Vrdoljaka, ali ga zanima mešetarenje Zdravka Mamića, koji još tisuću godina ne može oštetiti Hrvatsku onoliko koliko su Hrvatsku političkom korupcijom oštetili HDZ i HNS, ali i mnoge vlasti prije. Zbog čega je, pobogu, bivši vukovarski gradonačelnik Sabo bio u zatvoru? Zato što je HDZ-ovoj vijećnici obećao 50 tisuća kuna?! Milijarde Plenković troši kako bi podmirio apetite zastupnika koji ga održavaju na vlasti. Osim što je preskupo održavanje Plenkovića na političkom životu, Hrvatska zbog Milana Bandića i Tomislava Sauche plaća još gori danak.

 

Zbog njih se ismijava pravda, pravda se pretvara u krivdu. Da bi se to radilo, treba imati vražji želudac i vražju savjest. Iako je vijest o tomu da su u slovenskoj burzi rada slijepom čobjeku nudili da vozi autobus obišla svijet brzinom munje, Hrvatska vrvi još apsurdnijim situacijama. Zar vas ne zabrinjava to što se, bez obzira na izborne rezultate, posao upravljanja hrvatskom državom nepogrešivo daje, već četvrt stoljeća, s pokojim izuzetkom, političkim slijepcima?! Mislite li da je voziti autobus teže nego voditi državu?! Ili, spomenimo, samo jedan njen segment, HAC, primjerice. U kojem, tvrdi svjedok, poneki radnici na naplatnim kućima kradu i do dvadesetak tisuća kuna mjesečno. Od činjenice da kradu – ako svjedok ne laže – bitnije je tko im je omogućio da kradu. Tko?

 

Država. Kumice na placu su potpale pod fiskalizaciju, ali Hrvatske autoceste, na kojima se dnevno obrnu milijuni, nije. Znam i to kako će nefiskaliziranje računa na naplatnim kućicama opravdati mudrijaši; fiskalizacija bi usporila protok automobila. Gužve bi, naravno, bile veće, ali zbog čega se ne uvedu vinjete? Zato što onda ne bi mogli muljati s cestarinom. Zanimljiva je i reakcija sindikalista Mijata Stanića. Njega nije zgrozila priča o navodnim pljačkama, već se užasava da bi itko od radnika mogao dobiti otkaz.

 

To što je stotine tisuća radnika iz proizvodnje dobilo otkaz sasvim je nebitno, ali kada se i spomene da bi netko koga država pazi i mazi sve u šesnaest mogao ostati zbog posla – a da time svi profitiramo – Stanić kaže; ne dolazi u obzir. Ne kritizira Stanić labav sustav u naplati cestarina, ne kritizira Stanić to što se u HAC-u ništa ne mijenja već desetljećima, jedino želi da njega i njegove i dalje drže nedodirljivima na našim jaslama. Njima obilan obrok, a nama što ostane. Najčešće – šipak.

 

VEZANI ČLANCI