05.01.2018. I Tromblon može biti spas

Kategorija: Komentar | Objavljeno: siječanj 5, 2018 |

„Tko god u ovom trenutku pokušava destabilizirati Vladu ili vladajuću većinu, ne želi dobro Hrvatskoj“ – tko to govori? Govorili su tako i Tuđman, i Antun Vrdoljak – koji je, dok je bio direktor HRT-a tvrdio i to da tko napada HRT, napada i Hrvatsku – govorio je to Sanader, Kosorica, gotovo svi Tuđmanovi ali i Plenkovićevi adlatusi. No, tvorac te citirane rečenice danas i ovdje je trenutni predsjednik Hrvatskog sabora i Plenkovićeva desna ruka Gordan Jandroković. Za Plenkovićevu obranu retorika kao i za Tita. Slično su zborili u staljinisti u Sovjetskom Savezu.

 

Skoči na video

 

Poput Jandrokovića govore i svi kimilsungovci. Jandrokovićevim mentalnim sklopom nemoguće je shvatiti da ništa za državu nije „sveto“ osim čovjeka, osim građanina i njegove slobode, koja podrazumijeva i kritiku, pa čak i onu vrstu koju izriče naglo progledali pašalićevac Darko Milinović, političar koji se lancima vezao za stup ne bi li represivni aparat, u vrijeme – naravno – nehadezeovske vlasti, odustao od kaznenog progona Mirka Norca. A sada taj Dado Milinović, vidi vraga, pokušava – po Jandrokoviću – destabilizirati Vladu, a destaliblizacijom Plenkovićeve Vlade destabilizira Hrvatsku. Tipičan je to staljinistički um, po kojem se između vlasti i države stavlja znak jednakosti.

 

A ti koji ne žele dobro državi su… Što? Neprijatelji, izdajice, izrodi, banda. Nisu banda filoustaše, lopovi, korupcionaši, nepotisti i ništ koristi, već oni koji se usude misliti i ono što misle jasno i javno izgovarati. Ako se drzne kritizirati, vlast će i svoga proglasiti neprijateljem, bez obzira koliko on bio u pravu. Ali nije u pravu, i daleko je od konstruktivne kritike, s onu stranu prihvatljivoga i u najdemokratskijim sustavima, ono što rade, primjerice, europarlamentarka Ruža Tomašić ili ratni veteran Petar Janjić Tromblon. Njihov istup nije kritika već zazivanje rata. Tako ratovi i počinju, bezazleno. Onaj bivši je počeo čuvenom Miloševićevom rečenicom: „Nitko ne sme da vas bije!“ te „Ne čujem dobro!“.

 

Tromblon prijeti vojnim sukobom sa Slovenijom. Ako Hrvatska vlast ne uspostavi kontrolu na svom teritoriju, misli na more (jer se mnogima fućka za, primjerice Svetu Geru) učinit će to Tromblon uz pomoć ratnih veterana i sto brodica kojima će uploviti u Piranski zaljev, odnosno, Savudrijsku valu. Tromblon bi mimo države, s oružjem, dakle – ratom, vratio Hrvatskoj ono što nisu u stanju nesposobni političari. „Gospoda iz svih saziva Vlada RH u ovih 26 godina, a tako i danas, u kontaktima sa drugim državama, ponašaju se kukavički, poltronski i potpuno su nesvjesni date im odgovornosti za rješavanja ovih iznimno važnih pitanja za opstojnost države, te sa svojom namjernom neaktivnošću krše Ustav RH, nanose neprocjenjivu materijalnu štetu, ponižavaju cijeli hrvatski narod i pljuju sve žrtve iz obrambenog Domovinskog rata“ – kaže Tromblon u ultimatumu Plenkoviću. I sad jedna zanimljiva digresija.

 

Slično o politici – znači, ne samo vanjskoj – i ja mislim, ali mene se, i mnoge druge, naravno, zbog tih kritika proglašava neprijateljem i izdajicom a Tromblona borcem za Hrvatsku. E, pa, nećeš majci. Ili smo svi jednaki, ili je na djelu zločin nejednakosti, kasta, elite te njihovih verbalnih batinaša i šatoraša. S Tromblonom se slažem u kritici vlasti, ali ne i u načinu kako granični spor sa Slovenijom rješavati.

 

To što radi Tromblon, izravna je prijetnja državi, sustavu, poretku. Prijetnja je to pučem. Huškanje je to na rat, protiv svih koji se tim pučističkim nakanama suprotstave. Neki dan sam citirao stih iz Tutićeve pjesme Doris: „I dalje će biti budala i rata!“ Za sve te ratnohuškače – a i u Sloveniji ih ima, naravno – mir je samo stanka između dva rata, a prošle i sadašnje nepravde izlike za prolijevanje krvi. Oni koji su u ratovima izgubili najmilije i te kako shvaćaju da je bolje deset godina pregovarati nego jedan dan ratovati. Pod pretpostavkom da nesreća čovjeka oplemeni, a zvijer uzvjeri, odnosno, u čovjeku probudi čovječnost a u zvijeri – zvijer. Silom bi na silu odgovorila i Tomašićka, koja zaziva intervenciju vojske. A bi li vojska iz tih Tromblonovih sto brodova bacala cvijeće ili bi pucala? Ima Ruža Tomašić i na to pitanje spreman odgovor: „Izabrali su na silu rješavati spor pa se sa silom moraju i suočiti!“ A političarki koja pali ratne vatre upravo je HDZ omogućio da predstavlja Hrvatsku u Europskom parlamentu.

 

Kako su na ovo najnovije zveckanje oružjem reagirali Plenković i Grabar Kitarović? Zarili su glavu u pijesak. Šute. Misle da će se problem sam od sebe riješiti. Tromblon može prijetiti da će preuzeti stvar u svoje ruke te zaratiti sa Slovenijom, jer Plenković i Grabar Kitarović ne rade svoj posao. Uostalom, i Grabar Kitarović, i Plenković, i Medved, i Krstičević od braniteljskih udruga stvaraju novi subnor, pa se subnorovci osjećaju pozvanim da kad zakaže svjetovna, legalna, legitimna vlast, reagira svetom vodicom poškropljena paravlast, kasta koja se sve više izdiže i iznad države i iznad društva.

 

Ta je kasta zabranila ćirilicu, legalizirala ustaški pozdrav, otjerala Hrvoja Hribara iz HAVC-a, ta će kasta određivati tko smije i kakve filmove smije snimati te kakve se kazališne predstave imaju u hrvatskim teatrima igrati, što će se učiti u školama, pa je sad sasvim prirodno da paravlast – i to ratom – riješe granični spor sa Slovenijom. A u tome ih podupire i s HDZ-ove liste izabrana zastupnica u Europskom parlamentu. O toj destabilizaciji Hrvatske pripuzništvu odan Jandroković ni zuc. Zato smo i dalje taoci ceha – ne ribara već – braniteljskih udruga. U Hrvatskoj, ali i u Sloveniji, ništa novo; i dalje se vlada uz pomoć parole: „Zavadi pa vladaj!“ Tko bi sad još razmišlja o sitnicama kao što su iseljavanje, reforma školstva ili pravosuđa, o penzijama ili minimalcima kad nam rat kuca na vrata.

 

VEZANI ČLANCI