04.04.2018. Korist je jedina ideologija

Kategorija: Komentar | Objavljeno: travanj 4, 2018 |

Po mnogo čemu bi Milan Bandić mogao biti na samom političkom vrhu. Dakako, hrvatskom političkom vrhu. Jer nema većeg demagoga od Bandića. Obzirom na autokratski način vladanja i suradnike s kojima se okružio, Bandić raspolaže s najviše konkretnog novca. Treba mu priznati da ima visoku socijalnu intelegineciju, koju, primjerice, njegov politički učenik Davor Bernardić, uopće nema. Bi li političar Bandićeva tipa mogao egzistirati u ostatku Europe. Jednom dijelu – da. Gdje? U Rumunjskoj ili Bugarskoj, eventualno.

 

Skoči na video

 

Ima, dakle, Bandić ekonomsku moć – može mnogo toga kupiti, a i kupuje, ali nema više političku moć. Izgubio ju je definitivno na lanjskim lokalnim izborima. A kad znamo da u Hrvatskoj politika odlučuje o svemu, pa i o tome kome će se kako i kada suditi i presuditi, Bandićeva sloboda u ovom trenutku ovisi o HDZ-u. Osim toga, uz HDZ, Bandiću vlast u Zagrebu osigurava Esihbegovićeva sljedba, koja je iz Zagreba protjerala svaki spomen na dojučerašnjeg gradonačelnikovog idola – Tita. Tko je i kakav je gradonačelnik Zagreba najzornije pokazuje Bandićev susret s načelnicom poplavljenog Jasenovca. „Kako je njoj ime?“ pita Bandić zaposlenicu u svome protokolu. „Marija Mačković“ – kaže mu njegova činovnica. „Mačković. Marija“ – ponavlja Bandić kako bi upamtio ime.

 

I Marija Mačković stiže ususret Bandiću, koji joj više prijetvorno nego ljubazno govori: „Gdje si šefice?!“ Kakav gost, takva domaćica: „Evo me, ko da sam ispala iz ciganskih kola!“ I dalje se Bandić obraća načelnici ali i novinarima starim forama: „Delaš. Vidim da delaš. S kolegicom Marijom već se dugo znamo i surađujemo.“ To što je načelnica Marija Mačković iz HDZ-a, Bandiću nije važno. Jednako bi on općio i SDP-ovim načelnikom ili gradonačelnikom, ali ne znam, bi li SDP-ov gradonačelnik takvu komunikaciju dopustio.

 

Jer, ipak, ne jedu Bandiću tako olako iz ruke baš svi. Gradonačelnica Siska Baniček prozrela prozrela je Bandića i na proslavi Dana antifašističke borbe u Brezovici skresala mu u brk: „Relativiziranje ustaških zločina otišlo je tako daleko da neki samoprozvani antifašisti daju nagradu grada. Licemjerno dolazi tu među nas i polaže vijence, a nagrade daje ustaškim falsifikatorima kao što je Sedlar“. Tko je, zapravo, zaslužan za uspon Milana Bandića, a time i za pad ono malo građanskog što je ostalo u Zagrebu? Bez SDP-a ne bi bilo ni Milana Bandića, kojeg nisu imali snage, a ni pretjerane iskrene želje, smijeniti ni Ivica Račan, a ni Zoran Milanović, kojemu je upravo Bandić bio najbolji kandidat za gradonačelnika.

 

Sve dok se Bandić nije zbog svoje kandidature za predsjednika države sam istjerao iz SDP-a. Nakon čega je ponavljao jednu od najvećih političkih floskula: „Mogu mene istjerati iz SDP-a, ali nitko ne može istjerati iz mene socijaldemokraciju!“ Bandić se do nedavno, do otvorenog braka i s HDZ-om i s ekstremnom desnicom, volio hvaliti koliko je on veliki SDP-ovac: „Imam člansku iskaznicu SDP-a broj 2, a kako vlasnik iskaznice s brojem 1 više nije živ, sada je moja iskaznica broj 1!“ A broj jedan, ili, točnije; jedini, je i u Stranci rada i solidarnosti Milan Bandić 365, nazvanoj Bandićevski pretenciozno. Je li Bandić uistinu socijaldemokrat? Je, onoliko koliko je to bi i Goebels, koji mu je, po vlastitu priznanju jedan od uzora: „Moj san je bio da budem Goebels. Ako ne najuspješniji, onda izvrstan u svom poslu“.

 

Način na koji opći s javnosti, način na koji prijeti i ucjenjuje novinare i medije, sliči gebelsovštini. A da je njome opčinjen svjedoči i njegovo dociranje potčinjenima, a što su čuli i novinari: „Rad oslobađa! Pa ne mislite valjda da su nacisti bili skroz blesavi?!“ Iako se rado hvali kako je od dvijetisućite do danas dobio sve izbore u Zagrebu, kiti se tuđim perjem. Do 2009. nije ni bilo izravnog izbora gradonačelnika. Prije toga je u Zagrebu pobjeđivao SDP. Pa, dvijetisućite osim SDP-ovaca građani nisu imali pojma tko je Milan Bandić, političar kojemu je jedina ideologija korist. Proslavio se bezbrojnim izjavama s onu stranu pameti. Je li vam ova odnekud poznata: „U Zagrebu nema gladi, već onih koji nemaju dovoljno.“ Ili, ako nemaju kruha, nek’ jedu kolače“.

 

Kada je pod utjecajem alkohola bježao pred policijom branio se ovakvim lažima: „Redovito uzimam osvježivač daha na bazi alkohola, koji sam koristio i tog dana, nakon što sam jeo jelo s lukom i jaku hranu“. I nakon što je bježao policiji, i nakon što je mnogima javno prijetio, i nakon što su protiv njega podignute optužnice zbog kriminala, ufa se kazati: “Slažem uspjeh za uspjehom. Imam memoriju Alberta Einsteina, energiju maratonca i igram na duge pruge. Moja je biografija uspjeh!“ Je li pretjerao? Sam je odgovorio na to pitanje: „Samo bedaki govore o sebi u superlativu!“ Otkud je Bandić? Napola iz Hercegovine, a napola, sam to kaže, Međimurec.

 

Po kome? Baka njegove supruge je iz Međimurje. Ali može Bandić i bolje, recimo o odnosu prema ženama: „Biti cool, to znači biti frajer, nekoga istući. Koje žene vole šonju!? Oćete mi reć, profesori? Jel vole žene šonju? Jer vole frajera, fakina, koji iza sebe ima najmanje pet do deset tuča. I to sa teškim ozljedama ako je moguće! Da je veća šljiva!“ Za kraj jedna iz kulture. Nakon što su ga novinari pitali koju bi od stranih zvijezda volio vidjeti u Zagrebu, kazao je: „Volio bih vidjeti Davida Bowieja, ali i Freddy Mercury bi mogao doći.“ Teško, jer Mercury je tada bio već osam godina mrtav. Kada se sve skupa zbroji i oduzme, u pravu je Bandić kada kaže da ne možete od dreka napraviti pitu.

 

VEZANI ČLANCI