03.04.2018. Sve za vlast, vlast ni za što

Kategorija: Komentar | Objavljeno: travanj 3, 2018 |

Umjesto uobičajenih komentara na aktualne događaje, četiri večeri govorit ću o po funkcijama najvažnijim političarima u Hrvatskoj. Imajući u vidu da su nakon velikih očekivanja od demokracije početkom devedesetih, mnogi shvatili da je demokracija – kako reče Oscar Wilde – batinjanje naroda od naroda i u ime naroda. Građani su u ova gotovo tri desetljeća višestranačja shvatili da u Hrvatskoj ništa nije nemoguće, osim korijenite promjene. Kada u Hrvatskoj vlast obeća reformu, znak je to da će stvari ostaviti onakvima kakve jesu ili ih još pogoršati.

 

Skoči na video

 

U dva ovotjedna osobna portreta govorit ću o za građane relativno novim političarima, a dva ću portreta posvetiti dvojici dugotrajnijih. Prvi je predsjednik Hrvatskoga sabora, koji je, u vrijeme Karamarka, razmišljao o povlačenju iz politike. Čime bi se bavio? Biznisom, po čemu su, uz rukomet, Jandrokovići u Bjelovaru poznati. Je li sin politikom kao otac rukometom proslavio Jandrokoviće? Nije. Ni blizu. No, treba Gordanu Jandrokoviću skinuti kapu zbog toga što se s tako malo političkoga talenta popeo tako visoko. Na sam vrh. Prema kojem ga je gurnuo Ivo Sanader, u čijoj je Vladi Jandroković bio ministar vanjskih poslova.

 

Kada je zbog uglavnom vanjskih pritisaka Sanader odlučio otići i s mjesta šefa stranke i s mjesta premijera, Jandroković mu je prvi okrenuo leđa, što pak današnji predsjednik Sabora tumači na svoj, gastropodski način: „Nisam ja okrenuo leđa Sanaderu, on je okrenuo leđa svima nama. A koliko je on pomogao meni, toliko sam ja pomogao njemu!“ Je li uistinu Jandroković pomogao Sanaderu? Nije. Zbog političara poput Jandrokovića, kojem su kolege nadjenuli nekoliko upečatljivih nadimaka, a navest ću ih samo tri; Njonjo, Prva pratilja i Pudlica – šefovi gube a ne dobivaju ugled.

 

Zašto ih onda drže uz sebe? Riječ je, uglavnom, o narcisima koji vole da im netko stalno govori: pametan si, lijep si, nitko ti nije ravan. A da je upravo to Jandroković govorio Sanaderu, svjedoči njegovo gostovanje u „Nedjeljom u 2“. Kada mu je Aco Stanković kazao da je Tonino Picula, dok je bio ministar vanjskih poslova, obećao ulazak Hrvatske u EU do 2007., Jandroković je napao i Piculu i Račanovu Vladu da su lakomisleni. Bila je ovo mala šala – kazao je Stanković – obećanje o ulasku Hrvatske u Europsku Uniju do 2007. dao je Vaš šef Sanader.

 

Kako je na to reagirao Jandroković? Preokrenuo je ploču. Ono što je još prije minute bila lakomislenost i lažno obećanje, postalo je ambiciozno jurišanje na zahtjevne ciljeve. A bilo je Sanaderu – jer je Sanader a ne Jandroković vodio vanjsku politiku – teško jurišati na ambiciozne ciljeve s ministrima koji nisu znali čak ni koje poglavlje u pregovorima s EU Hrvatska zatvara. Niti zbog jedne javne bruke Jandroković nije čak ni pocrvenio, a kamoli snosio političke posljedice. Osvjedočio sam se u vrijeme zasjedanja OESS-a u Ženevi iz prve ruke koliko Jandroković zna o poslu koji bi morao imati u malom prstu.

 

O čemu se radi? Jandroković je kanio nazvati hrvatsko veleposlanstvo u Ženevi. To da ne zna je li veleposlanstvo u glavnom gradu Bernu ili Ženevi dovoljno govori o bivšem ministru vanjskih poslova, potpredsjedniku u Vladi Jadranke Kosor, te sadašnjem predsjedniku Sabora. Kada je Sanader sišao s trona, Jandroković se poput suncokreta okrenuo prema novoj šefici Kosor. Udjeljivao joj je komplimente više nego što je to normalno i za prosječnog političkog poltrona: „I vani se prepoznaje antikorupcijska borba i uloga premijerke Jadranke Kosor.

 

Njeni kritičari su vrlo neobjektivni“. Dvije godine kasnije na na izbornom Saboru HDZ-a ne podupire Jadranku Kosor već Karamarka, a taj prevratnički čin opravdava ovako: „Ja sam bio prvi iz Predsjedništva HDZ-a koji je rekao da je za promjene“. Dakle, Jandroković prvi okreće leđa posrnulima i prvi se zapliće o skute onima koji se penju. „Smatram da je on najkvalitetnije rješenje za HDZ. Čovjek je s velikim političkim iskustvom i ima jasne političke i svjetonazorske stavove i kao osoba mi se dopao“ – kaže Jandroković o… Kome? Plenkoviću? Ne, prvo o Karamarku. Kojeg je javno podržao u rušenju Oreškovićeve Vlade, potom se – kada je tada nepoznati Plenković tražio da se Vlada ne ruši – javno suprotstavio rušenju HDZ-ove Vlade, da bi na kraju, nesiguran u ishod, ipak glasao za – rušenje.

 

Podržao je, dakle, zahtjev Karamarka, o kojem, nakon svih pohvala, govori: „Ovo je politički kaos koji zaista treba završiti što je prije moguće. Ovo više ne izgleda ozbiljno i treba razmišljati zaista o dobrobiti ove države i dobrobiti građana te bi bilo dobro da ovo sve što prije završi“. Kada o dobrobiti građana brine Gordan Jandroković, građanima mora biti loše. „Ne vidim nikoga drugoga tko bi bio bolji kandidat za predsjednika HDZ-a od Plenkovića. U Plenkoviću vidim osobu koja je na kvalitetan način, kombinirajući svjetonazorske stvari i proeuropsku dimenziju, najbolje rješenje za HDZ“. Jeste li primjetili da se Jandrokoviću sviđa i Karamarkov i Plenkovićev svjetonazor. Kako to? Sve za vlast, vlast ni za što.

 

VEZANI ČLANCI