02.01.2018. Ajme, Brkić „glumi“ Papu!

Kategorija: Komentar | Objavljeno: siječanj 2, 2018 |

Ovih se blagdanskih dana uobičajeno licemjerje zaogrnulo u svečano ruho. Da ga teže prepoznamo. Kolikih je to licemjerje razmjera, pokazala i anketa u kojoj ministri govore o svojemu radu. Svi anketirani ministri su zadovoljni. Čime? Sobom. Svoj rad za opće dobro ocijenili su s – otprilike – minus pet, a da, obzirom kako većina živi, ni kulju nisu zavrijedili. Nada Murganić šeretski se obratila javnosti: „Ima li se upće išta na meni popravljati?!“ Smatra se savršenom ministricom usprkos skandaloznih rješenja u njenom sektoru.

 

Skoči na video

 

Plenković je na posljednjoj prošlogodišnjoj sjednici Vlade bio ipak malo skromniji. Rad Vlade je ocijenio kao solidan. Ministri odlični, Vlada solidna, ministar financija Marić, koji pojma nema što se događa na hrvatskom Titaniku, u Agrokoru, trlja ruke od zadovoljstva. Za takvo prenemaganje i ignoriranje činjenica doista treba imati đon obraz. Pita Mislav Bago ministricu vanjskih i europskih poslova gdje je nestala – „Pa, nema vas nigdje!“ – kaže Bago, kojem ministrica – čije ime ne zna velika većina hrvatskih građana – odgovara: „Radim!“ Što, pobogu, to ona radi kad Hrvatska ni za Tuđmana nije imala lošiji imidž u Europi i svijetu?! Predvodi podilaženje Trumpu?

 

Predsjedničina i premijerova misija je Hrvatsku učiniti poslušnom washingtonskom pudlicom. Trumpizacija Hrvatske se nastavlja i u 2018. I zato je jedna od najčešće ponavljanih velikih laži hrvatskih vlasti da smo svoji na svome. Uz onu, naravno, da smo referendumom ’91. Sami izabrali ovo što danas kusamo. Od svih licemjernih i patetičnih čestitki izdvojio sam, po mom skromnom mišljenju, najlicemjerniju, onu u kojoj se ogledaju sve prijevare svih hrvatskih politika, od one Tuđmanove, preko Mesićeve, Račanove, Sanaderove, potom Kosoričine, Milanovićeve pa do Plenkoviće. Nitko od njih nije radio ono što je govorio. Nitko od njih nije obećanja ispunjavao.

 

Naročito novogodišnja obećanja. U njih vjerovati isto je kao s pedeset vjerovati u Djeda Mraza. Ovaj put je političku bijelu bradu i dugi crveni nos na sebe stavio Milijan Brkić, koji kaže, citiram: „Kada je naša lijepa Domovina u pitanju, moje želje za novu godinu počivaju na jednostavnoj želji: da se ponovno ujedinimo kao 90-ih i pronađemo u našim srcima onu ljubav i domoljubnu emociju te zajednički jezik kao narod i kao nacija. Vrijeme je da se svi zajedno, neovisno o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti, stranačkim preferencijama ili ekonomskome statusu, udružimo i pokrenemo s ciljem ekonomskog napretka u našoj državi i pozitivnih, konkretnih i odlučnih političkih promjena. Vrlo sam zabrinut negativnim demografskim trendovima i odlaskom naših mladih ljudi u potrazi za boljom nadom i životom izvan Hrvatske.

 

U proteklih 28 godina samostalnosti dovoljno smo i vrlo često previše griješili, ali mislim da smo sazrijeli. Došlo je vrijeme da osim sna o samostalnosti Hrvatske sada od nje napravimo državu gdje će svi oni koji Hrvatsku osjećaju svojom domovinom moći ostvariti svoje snove bez potrebe da to traže drugdje, ali pritom se nikada ne smijemo odreći žrtve hrvatskih branitelja kako bi danas živjeli u miru te ljubavi i ponosu koji osjećamo jer smo pripadnici hrvatskog naroda“. Kraj citata. Brkić demonstrira – bit ću blag – nepoznavanje osnovnih političkih pojmova, a prvi od njih su narod i nacija. Brkiću bi netko trebao otkriti da se rodovski odnosi od političkih, odnosno, narodnosnih, razlikuju još od Aristotela, odnosno Platona, njemu teže razumljivijeg. I Brkić, poput Grabar Kitarović, inzistira na jedinstvu.

 

Koga ili čega? Svih ljudi, svih staleža, bez obzira, lukavo će Brkić, na ekonomski status. Naročito sada kada se elita nakrala, sada kada su zaposlili sve svoje koji mogu dohvatiti kvaku, sada kada su zaposjeli sve državne institucije, sada kada su osiromašili većinu građana, sada kada su istjerali iz Hrvatske najpotetnije ljude. Sada bi Brkić zazivao jedinstvo devedesetih. Jedinstvo nejednakih. Zbog čega jedinstvo? Da se pozatvaraju lopovi? Da se spriječi klerikalizacija društva? Da se kaže ne fašizaciji? Da se vrate otete pare? Da se sa sudova istjeraju suci lopovi? Da se narodu vrate oteta sloboda i oteta prava? Da se prestane sa subnorizacijom i kastizacijom branitelja? Za što, gospodine Brkiću, jedinstvo? Jedinstvo da se pomirimo s nepravdom i nejednakošću koju vlasti grade dva i pol desetljeća?

 

Devedesetih smo bili ujedinjeni jer smo se borili za slobodu, za državu – lamentirao je Tuđman, kao što je lamentirala Grabar Kitarović – blagostanja, za državu u kojoj će biti svi jednaki, za državu koju će voditi spsobni a ne podobni, koje Brkiću upravo Vi gurate na nezaslužene položaje. Borili smo se za Hrvatsku u kojoj neće, kao u vrijeme komunizma, proganjati drukčije. A upravo ih Vi proganjate. Svima koji se s Vašom rigidnom desničarskom politikom ne slažu, poručujete da pakiraju kovčege i odu van. Da sam zadrt kao Vi, da sam zadojen mržnjom i osvetništvom, upitao bih se: „Zašto vi koji ste došli tjerate van one koji su odvajkada tu?!“ Čitave godine promovirate valjanje u blatu, a na Novu bi ste, onako papinski, dijelili čiste i miroljubive poruke urbi et orbi. To može papa Franjo, koji čitavu godinu zagovara mir, poštenje, skromnost, ljubav, ali ne riječima, već djelima.

 

Sve što od drugih traži, sam daje. I ljubav, i poštenje, i skrb za siromašne. Gospodine Brkiću, a da prvo Vi počnete prakticirati ono što predlažete?!

 

VEZANI ČLANCI